Vjetar je utihnuo, vatra u peći pucketa dok noć tihim korakom zaokružuje nebeski svod, a na njemu na tisuće i tisuća svjetlucavih svjetiljka odašilju signale svjetla što kroz vrijeme prodiru u ljudske živote.
 

Odjednom začu se neka Riječ, poput pjesme zatitra u srcu jedne žene, pomalo uplašena podiže oči i ugleda Svjetlo koje joj se približuje i zahvaća njezino biće.
U njoj bijaše novi život i taj život postade ljudima svjetlo i Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Kao iz nekog sna, sva radosna poklikne iz svega glasa:
Veliča duša moja Gospodina,
Klikće duh moj u Bogu,
Mome Spasitelju,
Što pogleda na neznatnost
Službenice svoje:
Odsad će me, evo,
Svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
Sveto je ime njegovo!
 

Ako poslušaš, čut ćeš. Kako poput nečujnog otkucaja srca u tebi, se ispisuje neizbrisiv trag Riječi od vjekova vjekovječnih.
Ako pogledaš, vidjet ćeš. Kako poput nevidljive zrake sunčevog svjetla, nezaustavljivo se širi oblak Svjetla od vjekova vjekovječnih.
 

Bez Riječi ništa ne bi čuli niti razumjeli.
Bez Svjetla ništa ne bi vidjeli niti spoznali.
Poslušaj i pogledaj sada kako Svjetlo Riječi djetetom postaje te svoje ruke širi prema tebi želeći te svojom ljubavlju zagrliti.

Blagoslovljen i sretan Božić, ispunjen mirom srca!