ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU - B (Mk 6, 1-6)

SVOJE VJERNIKE OTEO SI ROPSTVU GRIJEHA
 

Kako razumjeti i kako uzeti ovo trajno protivljenje čovjeka Bogu, protivljenje naroda svome Izbavitelju? Unatoč tolikom ispovijedanju da narod vjeruje Bogu, tolikim iskustvima da bez Boga propadamo, uvijek iznova iskustvo o kojem govore današnja čitanja:
Narod se odvrže od mene.
Oni se bune protiv mene.
Šaljem te k sinovima svoga naroda, narodu odmetničkom.
K sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca.
Rod su odmetnički. Tako govori riječ Božja po proroku Ezekielu.

Unatoč svega toga manjka u narodu, Bog ne odustaje: Poslušali ili ne, neka znaju da je prorok među njima. Ne prestaje im upućivati poziv na pravi put, poziv u pravi život, u puninu radosti. Bog ne prestaje činiti sve da čovjeka izbavi iz propasti. Hoće li u tom nadmetanju prevladati Božja ili čovjekova ustrajnost?

Ako je Bog sv. Pavlu, najvećem apostolu evanđelja dao TRN u tijelo da se ne uzoholi, kako sam apostol svjedoči, po svoj smo prilici i mi obdareni takvim „darovima“ da se ne bismo uzoholili, da uspjeh oslobađanja od ropstva zlu i Zlomu ne bismo pripisivali sebi nego Bogu svome. Reče netko: Nisam poslan ljudima dokazivati da sam ja dobar, nego im govoriti o Božjoj dobroti i upućivati da svi težimo za takvom dobrotom u našoj praksi. Stoga je dragocjeno spoznati i slijediti primjer sv. Pavla: Hvalit ću se slabostima da se u meni nastani snaga Kristova.

U svom zavičaju Isus ne uspijeva, sablažnjavahu se o njega. Teško razumjeti. Je li radi zavisti, je li radi poziva da se ne ostane gdje jesmo nego da se krene dalje? Razumljivo da to zahtijeva napor, a svaki napor rađa i otporom, pogotovo ako se „poznamo“. Tako Isus sa svojima ima tjeskobno iskustvo: dođe k svojima a njegovi ga ne primiše.

Ima li Isus te poteškoće i kod nas? Računamo se njegovima. Evanđelje smo toliko puta čuli da i mi često znamo reći: to već znamo. I nerijetko nam to bude smetnja da i prihvatimo to što „znamo“. Prava šteta. Jer posljedica toga jest: Isus nije mogao učiniti ništa, ni jedno čudo. Bila mu je čudna njihova nevjera.

Doista je za čuditi se kako to da vjernik odbija da bude oslobođen ropstva grijeha.