Datum objave: 30.01.2010
LJUBITI I PRIHVAĆATI BLIŽNJEGA U BOŽJEM DUHU
 
Prva zapovijed ljubavi koju nas Isus uči poziva nas da ljubimo Boga iznad svega. To znači da dademo apsolutnu prednost Božjoj riječi, Božjoj uputi, Božjoj zapovijedi, unatoč svega što često to ne razumijemo ili nam izgleda da bi drugačije bilo bolje. Za drugu zapovijed ljubavi, iako Isus naglašava da je jednaka prvoj, uvijek moramo uzeti da je druga i da je nikako ne zamijenimo s prvom po redosljedu i po važnosti. Jer tek kad ljubimo Boga iznad svega, možemo i sebe ljubiti kako treba, a onda i bližnjega svoga kao samoga sebe.
U tome bi nam trebala pomoći Isusova sasvim jasna riječ: „Siđoh s neba ne da vršim svoju volju,
nego volju onoga koji me posla.“ (Iv 6,38).

Isus doista ne postupa po svojoj volji, a još manje po volji okoline, odnosno sredine u kojoj se nađe. Čak ni onda kad se radi o njegovim najbližim sumještanima. A znamo da uistinu nije lako istinsko dobro – Božju volju – staviti ispred svoje, a još je teže pretpostaviti je sredini, društvu u kojem se nađemo. U današnjem evanđelju vidimo svu Isusovu odlučnost u takvim prilikama.

A društvo želi da mu se prilagodimo. Toliko više koliko osjeća da na nešto ima pravo. Poput situacije u Nazaretu gdje su žitelji Isusovog zavičaja računali da imaju pravo na njegove usluge još više nego oni u Kafarnaumu – o čemu se naveliko pričalo. A kad im je Isus rekao da Bog ima neka drugačija mjerila, njima to ne odgovara. Njihov gnjev i žestina razumljivi su samo ljudskom prosudbom. Od one najžalosnije rečenice: „K svojim dođe, a njegovi ga ne primiše“, reakcija društva prerasta u izbacivanje iz grada, odvođenje na rub brijega s namjerom da ga strmoglave. I u takvoj situaciji Isus ne reagira samo ljudski, jer mu je i dalje na prvom mjestu ljubav prema Ocu.

I nama ostaje, i mi smo pozvani prihvaćati sve ljude u Božjem Duhu. Donositi im Božju poruku, Božji poziv. Pa i onda kada to u očima ljudi nije baš popularno. Hoće li roditelji, hoće li učitelji i svi koji su odabrali životni poziv pomagati drugima, osobito odgajati nove naraštaje, prepoznati u tome ključ pravog služenja svima, poglavito mladeži?! Popuštanje liniji manjeg otpora – niti kod sebe niti kod drugih – ne pridonosi rastu u životu i radosti.