ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA - C (Lk 1, 39-45)

GOSPODINE, BOŽE NAŠ, OBNOVI NAS!

Gdje bismo kao prvo trebali početi obnovu, odnosno omogućiti Bogu da učini ČUDO i da nas obnovi? Posljednja nedjelja došašća, nedjelja iščekivanja obilježena je susretom dviju žena, i to dviju majki – majka Ivana Krstitelja i majka Isusova. U tom susretu upoznajemo dva temelja na kojima se ostvaruje Božje djelo spasenja, tj. Božje obećanje i njegovo ispunjenje. "Blažena ti što si povjerovala da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina" (Lk 1,45). Sadržaj obećanja i ispunjenja bio je ROĐENJE SPASITELJA. Bitno je da mi u Božjem obećanju upoznamo prave vrijednosti i prihvatimo ih. Elizabeta, kao i Marija vrednovale su porod, donošenje novog života na svijet kao predragocjenu vrijednost. To je za Elizabetu bilo vrhunsko ostvarenje poziva žene. Prepoznajemo li mi kao početak glavnih problema današnjeg svijeta upravo u tome što je cijelo društvo, pa onda i žena u društvu, izgubilo osjećaj za tu vrijednost. Štoviše, ta se vrijednost u današnjem društvu pretvorila u problem. A poziv na majčinstvo pa onda i ozbiljno pripremanje na ostvarenje tog poziva sve se više odbacuje kao nešto zaostalo i nepoželjno. Može li se očekivati ispunjenje Božjeg obećanja ako čovjek ne vrednuje dragocjenosti koje Bog nudi kao one bez kojih se ne može.Kod Elizabete, a još više kod Marije Bog pokazuje da je apsolutno iznad – gospodar prirodnih zakona. Kod Marije vidimo vjeru koja jednostavno omogućuje Bogu da pokaže svoju moć. Našom (ne)vjerom, koja je više utemeljena na našoj ograničenosti i nemoći nego na Božjoj svemogućnosti, mi Bogu ne dajemo šanse da pokaže što sve može. Posljedica takve (ne)vjere je da mi onda niti ne uspijevamo donijeti bližnjemu pravu radost kakvu je Marija donijela u kuću Elizabete. Bog se ne može pokazati svesilnim koji nam čini velika djela. Naša ga nevjera onemogućava.