ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA – A Mt 1, 18-24

JOSIPE, HVALA TI ZA PRIHVAĆANJE BOŽJEG, A NE LJUDSKOG!

Svaki čovjek, bio on vjernik ili ne, svakodnevno proživljava različita osjećajna iskustva. Od radosnih i žalosnih, od srdžbe do mira, a i strašljivost od raznoraznih životnih trpljenja često uznemiruje našu nutrinu, prepreka je mnogim velikim djelima! Neki je mislilac lijepo o tome napisao:  „ Onaj koji se boji da će trpjeti, već trpi jer se boji!“
Česta bojazan među ljudima je i o tome što će netko o nama misliti! Ima i onih koji nastoje vješto to prikriti iza kulise kao da ih nije briga, ali baš uporno nastojanje oko potvrde drugih da pravo misli ili čini, otkriva onu nesigurnost koju u sebi proživljava i nosi.
Takovim strahovanjima možemo biti ispunjeni i u odnosima s dragim Bogom! Pa i pravedan Josip, odabran za posebnu rolu u događaju spasenja nešto slično proživljava. Bojazan o tome što će ljudi govoriti, a opet u svojoj pravednosti ne želi nikoga dovesti u tešku situaciju, napose ne svoju životnu odabranicu Mariju,  i protiv zakonskih normi pokušava riješiti svoja strahovanja! No, upravo nam to zorno pokazuje da pred dobrim Bogom ne treba ropski strahovati! Duh Božji uvijek pronađe pravo rješenje! Pravedni Josip to prihvaća i tako na neki način svojim životnim teretom na leđima pomaže do spasenja ne samo svoga naroda, nego i cjelokupnog ljudskog roda. Oslobođen straha, doprinio je da se i mi, ljudi današnjice, možemo radovati Emanuelu, Bogu koji je s nama „u sve dane – do svršetka svijeta.“ (Mt 28, 20) I ne samo nama ljudima sada iskustvenog svijeta, nego i onome naviještenome po prorocima, potvrđenog od samog Gospodina. Stvarnosti  koju je Bog „pripravio onima koji ga ljube“, a iskustveno niti ljudsko oko vidjelo nije niti uho čulo! (1Kor 2,9)
 

Nadvladani strah ljudskog obzira i osude kao posljedicu donosi, po Isusu, spas narodima! Hvala ti Josipe na hrabrosti prihvaćanja Božjeg, a ne ljudskog!