Datum objave: 29.01.2011

DA SE "SIROMAŠNI DUHOM", OBOGATIMO DUHOM ISUSOVIM

 
Blago siromasima duhom…
Biti siromašan izgleda ipak zadnje što bi čovjek htio biti. Po svoj prilici tako je bilo i kod Isusovih slušatelja onda, kao i danas, kao i kod svakoga od nas. Blago, bogatstvo u današnje vrijeme doista nije nešto što bi čovjek samo priželjkivao, nego je to kod mnogih središnja tema i glavni cilj svega životnog nastojanja. I tko uspije više prigrnuti, za toga se obično smatra da je u životu uspio. I premda se prigovara ako bi to bilo na tuđi račun, rijetko kome je i to zapreka za ostvarenje toga cilja ako mu se ukaže prilika. Ima ih koji su za to spremni prodati čak i vlastiti obraz.
Po nevjerničkim mjerilima to donekle možemo i razumjeti. Ali je ipak više nego čudno da se jedna baka, vjernica, ponosi što je njezina unuka u životu uspjela, makar to bilo na način koji je najmanje spojiv s vjerskim poimanjem.
Budući da je tema o bogatstvu toliko prisutna u životu čovjeka, i Isus je smatrao potrebnim reći što misli o tome. Naravno da i svaki od nas mora zauzeti svoj stav prema tom pitanju. Nadamo se da ćemo mi, vjernici, biti oni koji smo čuli što Isus kaže i da ćemo to uzeti za mjerilo. Uz današnje riječi o blaženstvima, Isus na jednom drugom mjestu izričito kaže: „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." (Mt 6,24). Sve nam to nije baš lako razumjeti, ali budno pazimo da se ne prenaglimo u prihvaćanju rješenja koje nam je razumljivije, a nije u skladu s Isusovim stavom.
Isusovi slušatelji, ne da su bili iznenađeni, nego su vjerojatno bili skamenjeni Isusovim riječima o siromaštvu, kao i ostalim blaženstvima. On stvarno sve okreće naglavačke. Zar se od čovjeka ne traži čvrstoća, odlučnost, snaga? U čijim očima mlitavci, strašljivci imaju kakvu vrijednost? Koga će oni oduševiti, privući? Tko to ima želju biti progonjen?
Unatoč svemu ipak osjećamo da se u ovim Isusovim riječima nalazi nešto uzvišeno. Slutimo neku dragocjenu poruku našem srcu? Ne možemo dokučiti, ali u tim riječima naziremo nešto veliko.
Zar ne čeznemo, zar ne gladujemo i ne žeđamo za pravdom? Zar ne osjećamo koliko je to milije duši nego nasilje i nepravda oko nas? Zar ne osjećamo kako je veliki događaj kad se tvrdo srce smekša u milosrđu i praštanju? Stoga, ako Isusovu riječ ne razumijemo, morali bismo vidjeti znači li ona za nas isto što znači za Isusa.
Neka Gospodin svojim Duhom obogati siromaštvo našega duha pa da uspijemo vrednovati i živjeti Isusove ponude blaženstva. Blago nama budemo li na taj način siromašni duhom.