Datum objave: 31.03.2012
CVIJET NIJE PLOD - CVJETNICA NIJE USKRS
 
Temeljna istina koju jednostavno ne smijemo zaboraviti jest istina da sve ima svoj tijek, svoju zakonitost, jednu cjelinu koju ne smijemo rastavljati nego uzeti kao cjelinu. Sve se pokvari i uništi ako se nešto od cjeline želi odvojiti i preskočiti. Roditelj se teško pomiruje sa željom djeteta da preskoči cjelinu jednog obroka i da uzme samo kolač i sladoled. Teško obitelji u kojoj se članovi slože samo kada imaju neku obiteljsku zabavu, a svi nisu spremni dijeliti i naporna zaduženja bez kojih nema života i napretka. Jadna je i vjerska zajednica koja gaji samo običaje rascvjetanog smijeha, a preskače Veliki tjedan u svakodnevici životnih potreba.
    Lijepo je kad se za nešto kaže da "cvate". To je znak da ima života, da drvo nije suho. Kod toga se može razviti oduševljenje kao da je sve završeno. Ipak i prije toga a i poslije toga puno se traži zalaganja da bi se tek na kraju vidio neki plod. Naravno, ne bilo kakav plod, nego plemeniti plod, kojim je svatko zadovoljan i kojega te nije stid nekome ponuditi. Za takav plod nije dovoljno samo čekanje i promatranje iz prikrajka nego baš zalaganje, aktivno sudjelovanje koje je uvijek povezano s naporom.
    Sve to možemo više razumjeti i nasljedovati ako promatramo Isusa. Želimo upoznati sav njegov život, a na osobit način nam govore događaji koji su se zbivali oko njegove osobe, koje je zapravo on sam na neki način prouzročio, a koji su se smjestili u vremenu između nedjelje Cvjetnice i Uskrsnuća. Možda su apostoli na Cvjetnicu bili apsolutno sigurni da će Isus u oduševljenju svega mnoštva biti proglašen Kraljem. To bi bio kraj njihova iščekivanja. Tu su potpuno zaboravili sve što im je prije dolaska u Jeruzalem govorio o njegovom predavanju u ruke grešnika, o muci i smrti koju će podnijeti prije nego uskrsne na potpuno novi život.
    I mi se želimo ovih dana uključiti u ta događanja. Bit će nam to pouka i poticaj da niti mi u svagdašnjem osobnom životu, niti u životu svoje obitelji kao i svoga naroda ne zaboravimo da 'bez Golgote nema uskrsnuća' (S.S.K.) . To želimo navijestiti i svima našima, osobito našoj mladeži. I ne čudimo se ako to oni neće razumjeti i prihvatiti otprve. Ni odraslima to ne uspijeva. A znamo da niti Isusovi apostoli nisu to mogli, sve dok nisu bili prosvijetljeni i poneseni snagom odozgo.
    Do tada, uz razna cvjetna događanja, naučimo istinski zalagati se za ono za što se Isus zalagao, pa makar to i povećavalo križ i trpljenje. Pravi plod svega napora, pravi život sigurno slijedi. Zagarantirao ga je sam Uskrsli Gospodin.