DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – B (Iv 6, 41-51)

NE ŽALOSTIMO DUHA SVETOGA, BOŽJEGA (Ef 4,30)

Na mnoga pitanja tijekom svog života čovjek želi pronaći odgovor. Ako odgovore ne nalazi u osobnim razmišljanjima i spoznajama, tražimo ih u bogatstvu mudrosti drugih. Ponekad držimo sebe najpametnijima pa nam i rješenja drugih ne trebaju. O mnogočemu se ljudi žale kako su premalo primili od dragoga Boga, talenata, materijalnih dobara. Za dar pameti, mudrosti, rijetko netko Bogu prigovara!  No, nikome nije na odmet barem malo zaviriti u tuđu škrinju mudrosti! Sjetimo se one narodne koja kaže da su čovjek i magarac ipak pametniji nego samo čovjek.

Najpogubnije je ipak ako čovjek samo živi iz dana u dan ne mareći za ništa, pa ni za ona temeljna pitanja vlastitog života. Koliko je to pogubno lako je prepoznati na najobičnijim svakodnevnim materijalnim  potrebama. Netko takve ljude  žali, netko ih osuđuje radi nemara, ali nitko i ne mora ili ne može znati u kakvim okolnostima su ti ljudi odrastali i što ih je, možda i ne njihovom ili samo njihovom krivnjom do toga dovelo. Nismo suci pa i ne ćemo o tome donositi sud.  No, vremenito je ipak prolazno, ali kad se radi o vječnoj stvarnosti, sve poprima mnogo teže posljedice. Egzistencijalna stvarnost vječnosti može ostati  nepovratno izgubljena! Tu možemo ponajviše na vlastitoj koži osjetiti posljedice vječnog sukoba vjere i nevjere! A možda i ne samo mi nego i oni kojima smo primjer ili odgojitelji!

Zato nas Isusova ljubav i u današnjem svetom Evanđelju poziva kako je mudro neprestano otvorenih ruku i srdaca biti pripravni na Očev dar vjere. Vjerom zahvalno neprestano blagovati kruh života i tako okrijepljeni ne sustati na putu jer, dug je i naporan put do „Božje gore“. To iskustvo danas s nama dijeli sv. Ilija. To je neprestano proživljavao i  sv. Pavao koji nas u poslanici Efežanima (Ef 4, 30 – 5, 2) i danas zorno upućuje u mudrost kako možemo svakodnevnim življenjem Isusa i sami postati kruh na život, svoj i drugih. To nam je i svakodnevna zadaća i poslanje, nama Crkvi, tijelu Kristovu -  za život svijeta. Evo dobro utabanog  puta kojeg darom vjere,  ljubljena djeca Božja,  neumorno slijede. Ako marimo!

Ako ne marimo, Duha Svetog Božjeg žalostimo, jer nam je onda i ovozemaljski završetak životnog puta  žalostan! A radi našeg nemara možda i ne samo naš!?