Datum objave: 02.03.2012
GOSPODINE, ČISTI NAM POGLED
 
U današnjoj Zbornoj molitvi spominjemo se kako nam Bog zapovijeda slušati njegova ljubljenoga Sina. Slušati i posluhnuti što nam Sin Božji govori uistinu je dragocjena vrijednost. To zapravo znači vjerovati.

Više nego prerano, zapravo prenaglo čovjek je sklon donositi svoje zaključke. Ne primjećujemo da mi samo djelomično vidimo stvari – i prostorno i vremenski – i da doista nije uvijek onako kako to nama izgleda. A pogotovo ne može sve sagledati u svjetlu vječnosti. Stoga budimo oprezni kad dođemo u iskušenje da zaključimo naprečac. Valja nam govoriti i objašnjavati i postupati u svjetlu Božje riječi. Onako kako nas uči Učitelj. On zna. Bez obzira na to što si i mi često, poput njegovih učenika na Gori, možemo postaviti pitanje 'što znači to njegovo „od mrtvih ustati“'.

Mi ne razumijemo niti Abrahamov korak. Kako je on mogao u tolikoj vjeri i tolikoj mjeri prihvatiti Božji zahtjev da žrtvuje sina Izaka. Možda ćemo se čak i pitati kako je Bog mogao od njega to tražiti?! Isto ćemo tako u okvire svoga shvaćanja teško smjestiti Isusovu riječ: Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan (Mt 10,37). Na takvim ispitima teško će proći naša vjera, jer na kraju si ipak napravimo kako mi mislimo da je bolje. Gospodine, čisti nam pogled duha, molimo danas u Misi.

Abrahamov pogled duha nije mogao biti izuzet od utjecaja vjerskog razmišljanja okolnih poganskih naroda. Je li mu i to pomoglo da bude spreman uistinu ono najdragocjenije darovati, žrtvovati Bogu. Ako su oni narodi oko njega svojim krivim bogovima bili spremni žrtvovati i svoju djecu, kako bi on mogao prema svome Bogu biti manje odan?! Nije nam teško vidjeti koliko je današnji čovjek spreman žrtvovati svojim idolima, svojim „božanstvima“, a mi smo iz života gotovo potpuno odstranili bilo kakvo odricanje. A Isus o potrebi odricanja puno govori. Abrahamova odanost Bogu dovodi ga do novih spoznaja. I Abraham i mi spoznajemo da na kraju Bog ipak ne želi žrtvovanje Izakovo. Ljudska žrtva ostaje uvijek samo ljudska i ne može postići željeni cilj. Naša žrtva postiže učinak samo ako se objedini sa Žrtvom Sina Božjega, neokaljanoga Jaganjca. Tako vidimo da Bog jest poštedio Abrahamovog sina Izaka, ali nije poštedio svoga Sina, nego ga za sve nas preda (Rim 8,32). Tako se Abrahamov pogled čisti i on sve više spoznaje stvari u Božjem svjetlu.

Mi ne možemo pravo vidjeti i pravo vrednovati Božji pristup žrtvi, pa onda niti zahtjeve koje Bog stavlja pred nas. Tako vidimo i kod Isusovih učenika. I njegovu slavu na Gori oni gledaju svojim očima. Zato im Isus nalaže da o tome nikome ne pripovijedaju – niti o slavi niti o trpljenju – dok se sve to ne zbude u cijelosti. Onda će se pod svjetlom Duha Božjega sve moći vidjeti u cijelosti i ispravno vrednovati.