DRUGA KORIZMENA NEDJELJA – C Lk 9, 28b-3

KRIJEPI NAS SVOJOM RIJEČJU I ČISTI NAM POGLED DUHA

Tko dobro razlikuje, sam će ispravno odabrati i postupiti, a onda će i druge  moći ispravno uputiti. Takvu jasnoću bi trebali posjedovati kao osobiti dar ponajprije roditelji, a onda i učitelji, vjeroučitelji – kumovi - svi kojima je povjereno da upućuju u život one koji još nisu dovoljno napredovali u tim velikim životnim potrebama. O toj pronicavosti ovisi u čemu ćemo mi prepoznati pravu veličinu, pravu vrijednost za koju ćemo se onda što potpunije založiti, u koju ćemo onda sve više ulagati.

Budući da smo povjerovali da je Osoba Gospodina Isusa, njegovo djelo i njegov nauk najveća vrijednost, veličina nad veličinama, mi smo uvidjeli potrebu napredovati u spoznaji Isusa Krista i sve njegove ponude. Za taj dar smo molili prošle nedjelje. Ali, budući da On nije bučan, ne želi ništa na silu – za razliku od svih drugih ponuda i reklama oko nas, lako se dogodi da nam mnoge nagurane ponude zagluše njegov poziv i zabliješte pogled. Onda nam nije lako jasno vidjeti. Stoga zajednica Isusovih vjernika – Crkva danas moli Boga da nam čisti pogled duha.
Gledamo li mi prvenstveno očima duha? Možda smo i u tome zaostali u razvoju, a razvili samo gledanje tjelesnim očima. To nas onda može dovesti – a mnoge doista i dovodi – do toga da gledamo tjelesnim očima, razmišljamo i odvagujemo tjelesnim mjerilima, pa onda i na temelju tjelesne pojave vrjednujemo i cijelu osobu. A vrijednost osobe sigurno nije samo u i ne prvenstveno u vanjskom izgledu. Bog jasno govori da on sam ne gleda na vanjštinu kao čovjek, nego gleda duh i srce (usp 1Sam 16,7).

Zaslijepljenost je česta pojava u duhovnom životu. Fašnik, kojemu je stavljanje maske bitno obilježje, gotovo je potpuno izgurao sadržaj korizmenog vremena. Mi vjernici prepoznajemo ga kao sveto vrijeme, vrijeme milosno, vrijeme spasa (usp 2Kor 6,2). U odnosu prema fašniku i korizmi ljudi su se prilično vidljivo opredijelili. Oni koji se jako zalažu za „običaje“ fašnika, u tim „aktivnostima“ gotovo redovito iscrpljuju i volju i snagu za upoznavanjem sadržaja korizme. I obratno: tko je uspio zapaziti vrednote i potrebu korizmene obnove, kao da nema vremena za fašničke „opuštenosti“. Te dvije stvarnosti doista je teško staviti skupa. Čovjeku ostaje da se opredijeli čemu će posvetiti svoje zalaganje, svoju energiju i svoje vrijeme, a što će morati staviti u drugi plan – ako se nađe štogod vremena i za to drugo.

Za to odvagivanje i za ispravan izbor uistinu je potrebno moliti i za čisti pogled duha i za okrepu odozgo, bez čega nema uspjeha u ostvarenju pravih vrijednosti.