Datum objave: 27.02.2010
DOGAĐAJ NA GORI TABOR
 
Ovo je jedan od najneobičnijih događaja u Isusovom svakodnevnom životu, i zato nam donosi posebnu poruku. Isus je dopustio da trojica apostola budu svjedoci ovog događaja. Oni su o tome trebali poslije svjedočiti pred zajednicom koja je i nakon Isusova uskrsnuća prolazila kroz kušnju trpljenja. Događaj na Taboru iznosio se u prvoj Crkvi pred katekumene i to u neposrednoj pripravi za sakramenat Krštenja. Svrha mu je bila ojačati vjeru prije presudne odluke – primanjem sakramenta Krštenja krenuti za Kristom. Neka to učini i nama u vremenu kada živimo u mnogim okolnostima koje ugrožavaju našu vjeru i navode nas da živimo kao oni koji nemaju vjere.

     
Trpljenje uvijek zbunjuje: Apostoli su se zbunili kad je Isus govorio o svojoj muci; Crkva je bila iznenađena što nije nestalo trpljenja kad je Isus pobijedio smrt; i danas se čuje pitanje: Zašto trpljenje, osobito onih koji su bez ikakve krivnje.
      U ovu tjeskobu, u to pitanje na koje nije jednostavno odgovoriti Crkva pred nas stavlja događaj na Taboru. Vjernici će u njemu čuti neke temeljne upute i pozive samoga Oca nebeskog:

 
- Ovo je Sin moj, njega slušajte!
      Taj je poziv već bio rečen kod krštenja. A Pavao apostol poslije će reći: Krstiti se znači ući s Kristom u grob. Povjerovati Isusu znači prepoznati kao bolje s Njime umrijeti i ući u grob, nego živjeti bez Njega.

 
- Sav zakon i proroci imaju smisao samo u zajedništvu s Kristom.
      Mnogi se, pa i neki od vjernika, često pozivaju na zakon - ljudski. I apostoli su Isusa pitali da im protumači neke nejasnoće glede zakona koji nije bio u skladu s Božjom zamisli. U odgovoru Isus daje prednost onome što je Bog planirao od početka. I za nas vjernike nužno je potrebno svaki zakon uspoređivati s riječju Učitelja i Vođe kojega smo mi izabrali i kojemu smo povjerovali. Današnja Očeva riječ osobito nam naglašava: Njega slušajte.

 
- Petar nije znao što govori, kaže evanđelista. Ni mi ne znamo što govorimo, ili što tražimo kada pitamo Gospodina da postupa prema našem raspoloženju. Stoga pazimo da u našim željama ne navaljujemo slijepo: Slušaj što ja tražim, nego se i opet spomenimo Očeve riječi kojoj uvijek dajemo prednost: Njega slušajte.