Datum objave: 04.12.2009

OSTVARITI SUSRET S GOSPODINOM –
VRIJEDNOST JE IZNAD SVIH VRIJEDNOSTI

 

„Dok hitimo ususret tvome Sinu, daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu.“
Tako Crkva – to jest mi – moli na početku današnjeg misnog slavlja.

Hititi ususret može se samo nekome tko nam je blizak, tko nam puno znači. Nema sumnje da je Sin Božji, Gospodin naš i Spasitelj osoba od najvećeg značenja za nas. On dolazi sa željom da nam bude blizak - EMANUEL, S NAMA BOG,  a i mi želimo s njime ostvariti što veću bliskost. Želimo da nam ništa drugo i nitko drugi ne bi zauzeo njegovo mjesto.

Pripraviti put Gospodinu da se taj susret može ostvariti što nesmetanije, jedan je od velikih znakova da je nama stalo do tog susreta. Na tu potrebu poziva nas danas Ivan Krstitelj svom snagom svoje riječi. On ne samo da govori, nego je glas koji viče u pustinji. Koristimo i mi svoj glas, svoje grlo, svoje mogućnosti da na tu potrebu podsjećamo naše bližnje - počevši od naših ukućana. Neka drugi oko nas primijete da se pripremamo na veliki događaj, na veliki Susret prema kojemu doista hitimo.

Ista molitva na početku današnjeg slavlja govori i o velikoj pogibelji od zemaljskih obveza i briga. Obveze i brige su toliko veća opasnost koliko ih više osjećamo kao prvotnu životnu potrebu i dužnost – po sebi razumljivu, te nam lako mogu biti smetnja za taj Susret koji je ipak neuporedivo važniji od svega drugoga u životu. Sam Isus u evanđelju upozorava: Pazite da vam srca ne otežaju u životnim brigama (Lk 21,34). Sjećamo se da je Isus u prispodobi o sijaču i sjemenu govorio o zrnju riječi Božje koje padne u trnje. Učenicima je to pojasnio riječima: „Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ“ (Mt 13,22).

U našem pripremanju za Božić imamo puno toga ispraviti i poravnati da bismo otajstvo Božića očistili od svega što je samo svjetsko – možemo reći pogansko – blještavilo, kako bismo ostvarili jedini pravi cilj: SUSRET S GOSPODINOM koji dolazi.