DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA – A Mt 3, 1-12

KRALJEVSTVO NEBESKO NIJE LIMUNADA!

Ne tako davno jedna je , široj javnosti poznata osoba, preko medija javnog priopćavanja poručila svima koji ju slušaju kako im Crkva ništa dobra neće dati. Ne ulazeći u dobronamjernost ili nedobronamjernost poruke koju je imala potrebu izreći, svatko u intimi svoje duše, bez oštrih polemika može o tome promisliti i u svojoj slobodi donijeti ničim opterećene zaključke. Kršćani pak koji čine i jesu Crkva, a kojoj je Glava Krist, ponajbolje mogu svjedočiti što primamo i kojim blagom nas ta zajednica svakodnevno ispunja! Jedino bi pravo pitanje svakom dobrodušnom čovjeku trebalo biti, bio on vjernik ili ne, znademo li ili još više, želimo li u drugome prepoznati vrijednosti koje ima? Stepenica više je ako to pošteno i priznamo!

Druga nedjelja došašća pred vjernika postavlja veličinu jednog Ivana Krstitelja. Veličinu koju je sam Isus potvrdio riječima: „Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja.“ (Mt 11,11) I taj isti Ivan, kojeg su i drugi smatrali velikim prorokom, čak i predmijevali da bi on mogao biti i onaj Obećani od Boga, nije uzurpirao svoju popularnost. Da je samo dao mig sljedbenicima postao bi uvažen i velik u očima ljudi, ali on onda ne bi bio velik! Mjesto na pijedestalu ostavlja Istini i to tako, da sebe smatra nedostojnim onome koji dolazi poslije njega ni „obuće nositi.“ Poziva i sebe i druge na obraćenje, kako bi kraljevstvo nebesko, najistinskija vrijednost koju nam donosi onaj koji „za njime dolazi“, mogla pronaći mjesta u nama! Bezvrijedno valja odbaciti i tako napraviti prostora za prave vrijednosti!

Sami, u svoj toj umišljenosti i sebičnosti nismo za to sposobni. Ali onaj kojeg Ivan najavljuje, koji dolazi vijačom da nas pročisti, snagom Duha Svetoga i ognjem uklanja sve što priječi dobar rod, da bismo postali vrijedni njegovih žitnica. Čini od nas blago koje „ni moljac ni rđa ne nagrizaju.“ (Mt 6, 20) Prihvaćanjem dara vjere koja je izvor istinskog obraćenja, a koje nas čini sposobnima, kako kaže sveti Pavao, živjeti u Duhu, dar je koji nas osposobljava prepoznati darovano nam bogatstvo Crkve, Glave i Tijela -  Krista i cijelog Božjeg naroda. Nije to obična „limunada ili riža na mlijeku“ koje mnogi nude kao jedine vrijednosti. To je sama Božja ljubav i milosrđe koje nas u stalnom hodu obraćenja bogati za kraljevstvo nebesko!