Datum objave: 15.01.2011

I TI SI POZVAN DA BUDEŠ SVJETLO
I GLAS U SLUŽBI OTAJSTVA SPASENJA

 
           Završili su blagdani u kojima smo slavili veliko otajstvo Utjelovljenja Sina Božjega među nama. Ali život vjernika kršćanina cijeli bi trebao biti neprestani blagdan, neprestano događanje velikih tajni, misterija, otajstava koje je Bog počeo ostvarivati među ljudima. Znači da bi se kroz sav tvoj i moj život trebao događati Božić - dolazak Gospodinov u ovaj naš svijet. Trebao bi se događati i Veliki tjedan - umiranje i uskrsnuće Gospodinovo u njegovoj Crvi, u njegovom otajstvenom tijelu, u njegovim udovima - a to smo mi.

            Želimo to naglasiti na početku vremena u Liturgijskoj godini koje se računa kao "obično vrijeme", i za koje mislimo da se ništa značajno ne događa da bismo trebali slaviti. Ipak, Gospodin je došao, nastanio se među nama i prebiva među nama. Računajmo s tim u našoj svakidašnjici da postanemo dostojni njegovih obećanja.
            Čovjek je danomice pritisnut problemima. Svijet je pun grijeha. Narodi su opterećeni - osobito događajima i međusobnim odnosima iz prošlosti. Neprestano napinju sile da uspostave mir, red, slogu. I u tim nastojanjima samo se muče. Ne uspiju uspraviti se, nego se u bespomoćnosti samo prevrću, pa tko bi gori sad je doli, a tko doli gori ustaje. Tako se ne mogu dogoditi nikakve bitne promjene niti u obiteljima, niti u malim zajednicama, niti u svjetskim zbivanjima. U takvim iskustvima je dragocjena riječ Ivana Krstitelja iz današnjeg Evanđelja : EVO JAGANJCA BOŽJEG KOJI ODUZIMA GERIJEHE SVIJETA. Rješenje je sva opterećenja njemu predati. Samo se na taj način možemo uspraviti, osloboditi se tereta koji nas neprestano pritišće. Ako to ne učinimo, onda breme koje nas pritište stalno samo prebacujemo s jednog područja na drugo, ili sa svojeg ramena na tuđe. A potrebno ga je ostaviti na pravom mjestu i osloboditi se. Ali za to moraš čuti glas vapijućeg u pustinji i poći za Jaganjcem koji uzima na sebe moju i tvoju krivnju i krivnju tvoga bližnjega, krivnju svega svijeta - ako mu je predamo.

To će biti veliko događanje Otajstva Božjega među nama. Redovito ćemo se okupljati nedjeljom i slijediti Jaganjca Božjega i u „obično vrijeme“, u „vrijeme kroz godinu“, i slavit ćemo Boga za velika djela koja nam neprestano čini. Bog nama dolazi a i mi dolazimo Bogu PO KRISTU I S KRISTOM I U KRISTU.

 

Kod Isusovog krštenja glasno nam je rečeno da je Isus Očev ljubljeni Sin koji mu je omilio, i kojega trebamo slušati. Mislimo li da će bez Njega, bez ostvarenja Njegova Otajstva ova godina biti sretna?