DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU – C Iv 2, 1-12

„ŠTO GOD VAM REKNE, UČINITE!“

Različitost ljudskog razmišljanja o drugima, prepoznavanja same osobnosti pojedinca, osobnog doživljaja susreta s drugim, slika o njemu stvorena kod toga ima toliko različitosti i nijansi koliko je i razlika među onima koji donose te osobne prosudbe o drugome. Tako je i u našim susretima s Isusom i njegovim postupanjima opisanima u Evanđeljima. I sama sveta čitanja o tim događajima ponekad bivaju modificirana. Dojam je da se time želi sačuvati dignitet samog Isusa, a radi toga može promaći i neka bitna poruka koju je sveti pisac htio naglasiti. Isusova znamenja, ili čudesa kako ih mi volimo kvalificirati, ne žele postići divljenje nego uvijek donose neku bitnu poruku spasenjske stvarnosti koja se po Isusu događa među ljudima. 

U današnjem Evanđelju o svadbi u Kani ispuštene su tako dvije početne riječi: „Trećeg dana…“ Zašto je to tako? Nekima je možda izgledalo neprimjereno već to da Isus uopće bude tamo na nekoj običnoj svadbi, a kamo li čak tri dana! A možda se u ono vrijeme upravo trećeg dana odvijalo ono najbitnije čemu je Isus htio biti prisutan, a nama to može izazvati čuđenje? Evanđelistu Ivanu je bilo važno naglasiti taj treći dan pa pokušajmo proniknuti u osobnim razmišljanjima zašto bi to bilo tako važno. Isusu sigurno neće ta činjenica umanjiti njegovu veličinu jer je, baš u svemu „prošao zemljom čineći dobro“ (Dj 10, 38)kao što je i Otac kod stvaranja sve učinio „i bijaše dobro.“ (Post 1, 31) Već ova povezanost stvaranja i Isusovog djelovanja znamenito govori o Božjoj prisutnosti među ljudima upravo u Isusu.

Dapače, taj treći dan  upućuje čovjeka na razmišljanje o stvarnostima u kojima smo nemoćni i neophodna nam je pomoć od Onoga „koji čini sve u svima.“ (1Kor 12,6) Tako iz nevolje izbavlja mladence izbavivši ih od sramote krive procjene koliko im treba vina za svadbu. I, kaže sv. Ivan, Isus time „objavi svoju slavu te povjerovaše u njega.“ (Iv 2, 11) Znamenje je učinio radi svojih učenika, svih nas, kako bismo povjerovali u njega. Ne kao čudotvorca, nego kao onoga koga je Otac poslao kako bi nas izbavio iz one najgore nevolje, vječne smrti! Trećeg dana je ustao iz groba pobijedivši smrt za nas! Trećeg je dana učinio za nas ono u čemu sami ne bismo mogli uspjeti! Tako je znamenjem u Kani objavio, najavio pravu svoju slavu, spašene ljude koji će povjerovati u njega i njegovo spasenjsko djelo. Takovim razmišljanjem možda u drugi plan ode samo vino o kojem se rado govori kod spomena na Kanu Galilejsku.

Zato, činimo sve što god nam Isus govori. Ponekad nam se možda čini da se ispunjamo običnom vodom kad Isusa slušamo. Privlačnije nam i vrednije izgleda ako bismo usvojili ideje i misli onih koji u najljepši celofan umataju svoje ponude. I u kani je to tako izgledalo. Ali, obična voda postaje, snagom Isusove ljubavi, ponajbolje vino. Neka i s nama bude tako, pa makar za sam kraj našeg života!