Datum objave: 29.04.2011

ZAHVALNI SMO TOMI ZA NJEGOVU (NE)VJERU

Neke stvari se mogu dokazati lakše a neke teže. Ima ih koje niti ne treba dokazivati, jer se s velikom lakoćom prihvaćaju i uzimaju zdravo za gotovo. Izgleda, koliko su stvari pozitivnije toliko se teže prihvaćaju i treba ih više dokazivati, a koliko su manje na izgradnju i više pridonose nečijoj osudi, ocrnjivanju, oduzimanju dobroga glasa, gotovo i nema potrebe za ikakvim dokazivanje. Bace se u vjetar poput jastuka perja, i poslije nikome ne pada napamet da bi to bačeno „perje“ trebalo pokupiti. Doista, mnogo toga nije lako dokazati kao istinito.
Može li se ikome nešto dokazati, ili bi bilo jednostavnije i učinkovitije jednostavno pokazati to što želimo dokazati. To je zahtjevnije, teže ostvarivo, ali više odgovara istini.
Danas nam evanđelje donosi poteškoću prvih očevidaca koji nastoje uvjeriti druge koji nisu bili prisutni - i nas danas, da je raspeti Isus uskrsnuo od mrtvih. Toma traži dokaze da bi povjerovao u priču ostalih o uskrsnuću. On smatra da bi viđenje i dodir Isusovih rana njega moglo uvjeriti u istinitost priče. I mi znamo čuti pitanje: Kako možeš vjerovati ono što nisi vidio?! Reći ćemo: vjera se ne sastoji u vidjeti i opipati, nego više u prihvaćanju onoga što smo čuli. Ne bilo kome, nego se pretpostavlja da se radi o vjerodostojnoj osobi.
Zanimljivo je poslije, kako evanđelje opisuje, da Toma ipak nije stavio svoj prst u mjesto čavala na Isusovim rukama. Nije bilo presudno vidjeti i dodirnuti, isprobati. Umjesto toga on samo čuje Gospodinov glas, i na njega odgovara. Nakon što je pozvan od Gospodina, on odgovara usvojenom formulom vjere: „Gospodin moj i Bog moj!“ Potreba za opipljivim dokazima nestaje. Zamijenjena je pravom i vrlo sigurnom vjerom.
U svakom bogoslužju, prvenstveno u službi riječi Božje, i mi čujemo isti Gospodinov glas i na njega mi odgovaramo vjerom. Nakon Tominog svjedočanstva, nije nam potrebno ponavljati istu pogrešku: ako ne vidim neću vjerovati. Radije povjerujmo riječi Uskrsloga: Blago onima koji ne vide a vjeruju. A pred sobom imamo Njega koji je uistinu vrijedan povjerenja.
Takvom vjerom i mi postajemo svjedoci koji ćemo svaki dan i druge učvršćivati u vjeri da nas je Bog prigrlio i da nas drži svojim neizmjernim milosrđem koje je potvrđeno Isusovom Novom Pashom – Mukom, Smrću i Uskrsnućem. Neka naše čvrsto svjedočanstvo bude i drugima na pomoć da ih ponese nada u spasenje. Ono je ponuđeno svima.