DRUGA VAZMENA NEDJELJA – C Iv 20, 19-31

GOSPODIN MOJ I BOG MOJ - AMEN!

Često čovjek sam sebi postavi pitanje: čemu sve ovo? Što mi to treba? Koji me razlog navodi da nešto činim, odnosno da nešto ne napravim. I apostol Ivan na kraju svoga opisivanja Isusovih djela, riječi i svih događanja oko njega, navodi što je njega navelo da sve to zapiše. Htio je radost svoje vjere u Isusa Krista  podijeliti s nama da i mi vjerujemo: „Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imamo život u imenu njegovu!“
Navještaj vjere, napose vjere u život po Isusu darovan, trebao bi uvijek biti radostan. Podijeliti osobnu vjeru s drugim kojemu želimo činiti dobro jest dijeljenje osobne radosti s onim kojemu navješćujemo. Ma koliko nam bio blizak onaj s kojim želimo tu radost podijeliti, i to  ne samo priopćiti mu nego ga u istoj radosti i obogatiti , nećemo uvijek naići na prihvaćanje. Posljedično, Isusova pobjeda nad grijehom i smrću neće imati  za njega neko značenje. A onomu tko tu stvarnost prihvaća i povjeruje, mijenja njegovu životnu bit! Ne samo u tome da je Isus uskrsnuo, nego još više da njegovo uskrsnuće nešto bitno mijenja i za mene koji sam povjerovao!
Svaki istinski osobni susret s Isusom mijenja čovjeka na ovaj ili onaj način. Ponajprije je važno prepoznati Uskrslog  kod susreta s njim. I oni koji su s njim boravili u vrijeme njegovog ovozemaljskog života, iskustveno ga upoznali u ovozemaljskoj stvarnosti, u uskrsnoj stvarnosti imaju teškoća! Marija Magdalena ga prepoznaje kao vrtlara, dvojica učenika na putu u Emaus kao „slučajnog suputnika.“ Tek Isusov dar samog sebe u lomljenju kruha ili u daru svoga Duha, otvara oči  duše koja tu novu Isusovu stvarnost prihvaća.
Danas u Evanđelju apostoli svjedoče Tomi samo da su „vidjeli Gospodina!“ Raduju se što su vidjeli prijatelja živoga. Tomi, pa i svima kasnije koji vjeruju samo u povijesnog Isusa to nije dovoljno. Evanđelista Ivan zato, opisujući susret uskrslog  Isusa i Tome želi produbiti vjeru. Uskrsli Isus nije samo radi nepoznatog razloga odjedanput živ. Po sebi, kad se i sam Toma u to uvjerio, znao je da je tako! U tu stvarnost koju vidi ne treba vjerovati, on to sada znade. A ipak, Isus kaže Tomi da je tek sada kad ga je vidio, povjerovao. Da, Toma više ne prepoznaje u Isusu samo prijatelja nego vjeruje u istinsko Isusovo poslanje. Isus je od sada i za Tomu Gospodin i Bog. Vjera mu rasvjetljuje Isusa kao Krista Gospodina od Oca obećana i poslana! I mi danas, koji u Njega vjerujemo, u Njemu prepoznajemo i svoje uskrsnuće, iako  se to treba u svakome pojedincu još do kraja dogoditi. Vjera u tu stvarnost temelj je i istinske naše radosti!  I što nam je drugo izreći nego: Gospodin moj i Bog moj! Amen.