DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU – B (Mk 8, 27-35)

GOSPODINE, OTVORI NAM UHA, ALI I SRCE!

Ima među nama nekoliko zgodnih uzrečica za čovjekova uha, u prenesenom značenju, za čovjekovu moć kod komunikacije s drugima, čuti što drugi govori. Tako neki kažu da je dragi Bog stvorio čovjeku dva uha kako bi glas u jedno mogao ući, a na drugo izaći. Napose ako mu se ono što je čuo ne dopada. Ima i ona koja sugerira ljudsku brbljavost, ogovaranje ili ne daj Bože i klevetu drugoga koja kaže: na oba uha unutra ali brzo i bez promišljanja na usta i jezik van! Takvo nam ponašanje u ophođenju s ljudima nije strano. No, za one koji se kršćanskim imenom diče, ovo ljudsko bi valjalo promotriti očima Božjeg Duha. On nas podsjeća da kao i sve, tako i komunikacija nije nešto jednostrano ili dvostrano! Ne možemo ostati samo na horizontalnoj prečki križa Kristova. Duža greda je ona okomita, prema Bogu!

Dar slušanja nije dan samo za međuodnose ljudi. I Bog ima nešto reći čovjeku! Vjernik znade da se to događa u svako, pa i u naše vrijeme. Pitanje je samo koliko su nam uši sposobne čuti  ove druge, nadnaravne stvarnosti, nakon sveopće buke koja nas okružuje?

Prorok u prvom svetom čitanju govori o tome  kako mu je Gospodin Bog uho otvorio, a on se nije protivio niti je uzmaknuo da ne bi morao čuti što to Bog njemu govori. Kako smo rijetko raspoloženi slušati što bi to dragi Bog ovaj trenutak nama želio reći! A Bog govori, pita, očekuje naš odgovor. Što odgovoriti ako  ni pitanje nismo poslušali? Svaki Božji govor nama oblikuje naše srce, ako mu dopustimo, kako bi iz srca izlazili ne samo dobri odgovori Njemu nego i svima oko nas. Rast u dobru mora biti permanentan. I odgovori će bit sve bolji i bolji. Možda koji i ne, pa ćemo ćuti nešto poput Petra u današnjem Evanđelju „nosi se od mene“, ne radi pogrde nego poradi našeg dobra! No, sve će više biti onih poput odgovora Petrova u ime ostalih apostola „ti si  Pomazanik – Krist“, ili odgovora psalmista koji već tisućljećima nadahnjuju ljude u obraćanju dragome Bogu, koji i čovjeka današnjice duhovno hrane i u ovo naše burno vrijeme! Gospodine, otvori nam uha i srce svom nadahnuću, pa će i jezik progovoriti onako kako je pravo i pravedno. I Tebi, i bližnjima, a i sebi samima!