Datum objave: 19.10.2013

MOLITVA, VIDLJIVI ZNAK PRISUTNOSTI VJERE!

 

   Papa Franjo za ovogodišnji Svjetski dan misija uputio je poruku:   „Vjera je dragocjeni Božji dar koji otvara naša srca da ga možemo upoznati i ljubiti… To je, nadalje, dar koji nije pridržan malobrojnima, već se nudi obilno. Svi bi morali uzmoći iskusiti radost da ih Bog ljubi, radost spasenja! I to je dar koji se ne može zadržati samo za sebe, nego ga treba dijeliti s drugima. Ako ga želimo zadržati samo za sebe, postat ćemo izolirani, besplodni i bolesni kršćani. Naviještanje evanđelja je sastavni dio Kristova učeništva i trajna zadaća koja pokreće čitav život Crkve. „Misijski polet jasan je znak zrelosti crkvene zajednice.“
    Naša misija ovdje na zemlji jest vršiti volju Onoga koji nas je pozvao u život, da budemo Njegova živa slika Njegove ljepote i ljubavi.
Svatko od nas pozvan je na misionarsko poslanje. No nije potrebno putovati u daleke zemlje, već svoju misiju prije svega trebamo vršiti u mjestu kojem živimo.
Za nas kršćane misijsko poslanje jest prije svega, kako kaže Sveti Pavao; naviještati Božju riječ, poučavati bilo to zgodno ili nezgodno. No, da bi naša svakodnevna misija bila uspješna, urodila plodom, potrebno je prije svega da posegnemo za duhovnom tehnologijom.
Da, mi kršćani, katolici posjedujemo duhovnu tehnologiju a tako rijetko usuđujemo ju se upotrijebiti i posegnuti za njom, a ona nam je nadohvat ruke. Možda se pitate o kakvoj to ja duhovnoj tehnologiji govorim?
   U današnjem prvom čitanju iz Knjige Izlaska, govori se o ratničkoj borbi između Izraelskih ratnika i moćnijih po broju i snazi Amalečana. Ali mnogobrojna vojska i snažnije oružje Amalečana nije steklo pobjedu nad Izraelcima. Mojsije se upravo bio poslužio jačim oružjem, koje je, vjerujemo, i danas snažnije od bilo koje vojne tehnike. Čime se to Mojsije poslužio? U molitvi je Bogu podizao ruke! Imao je povjerenja u Božju svemoć. Molitvom je Njemu u ruke povjerio ishod borbe i budućnost Izraela. I kad je onemoćao, kada bi mnogi odustali, on je ustrajao uzdajući se u Boga!
Ta nas slika raširenih ruku podsjeća na raspetog Isusa koji na drvu križa također moli za sve nas.  I upravo na križu, po Sinu svome Isusu Kristu, stječe Bog najveću pobjedu u povijesti čitavog svemira. Znao je Isus da jedina prava pomoć dolazi od Gospodina koji stvori nebo i zemlju. (Ps 124,8)
Vjera je ključ svake molitve. Molitva samo po sebi ne bi imala nikakvu vrijednost i snagu kada ne bi bila prožeta vjerom i zato molitva koja je prožeta vjerom stječe svaku pobjedu.
Stoga i Isus postavlja pitanje svojim učenicima: Ali kad Sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?
   Sestre i braćo, da Isus danas dođe, bi li našao vjere na zemlji? Upravo o nama, mi koji sada živimo, ovisi budućnost hoće li biti vjere na zemlji? Hoće li Kraljevstvo Božje rasti?
A Kraljevstvo će rasti onoliko koliko svaki čovjek nauči obraćati se Bogu kao Ocu u pouzdanoj molitvi i koliko se bude trudio da izvrši njegovu volju, piše bl. papa Ivan Pavao II.
    Zato je misija svakog kršćanina da poučava kako se obraćati Bogu kao Ocu, one ljude koji još nisu upoznali Krista ili su se udaljili od Njega. Isus nam je ostavio predivnu molitvu koja nas zbližuje intimno sa nebeskim Ocem.
      Nemojte se stoga sramiti moliti u svojoj kući, sobi, sa prijateljima, obitelji. Posegnite za tom duhovnom tehnologijom, kojom će te savladati sve teškoće i pobijediti čak najteže situacije u kojima će te se naći.
     Naučite također i molitvu krunice jer ona nas uvodi u otajstvo Isusovog i Marijinog života.
Poznati hrvatski fizičar, dr. Davor Pavun  svjedoči da je molitva krunice najmoćnija molitva zaštite. U toj molitvi možemo se približiti tako jednostavno mislima i riječima Onomu koji prožima čitavo moje biće, Onomu koji poznaje moje srce.
   Neki sportski timovi prije izlaska na teren u svojoj svlačionici se pomole. I tako već unaprijed idu s vjerom u pobjedu.
    Zašto i mi u svojoj župi ne bi okupili tim za molitvu? Dovoljan je samo jedan poticaj, a ostalo će učiniti Duh Sveti. Jer skupinu vjernika duh potiče da „stvore zajednicu“ da budu Crkva. Bl. papa Ivan Pavo II poticao je da se okupljamo u male bazične crkvene zajednice, jer upravo su one znak životnosti Crkve, sredstva odgoja i evangelizacije, valjano polazište u smjeru izgradnje novoga društva zasnovanog na „civilizaciji ljubavi“.
Ljubav je prava pokretačka snaga misije, a istodobno „jedino mjerilo prema kojem se sve mora činiti ili ne činiti, mijenjati ili ne mijenjati“.
   Obnovimo u sebi misijski duh, ostanimo u onome u čemu smo poučeni, jer misija obnavlja Crkvu, učvršćuje vjeru i kršćanski identitet, ulijeva novi žar i daje nove poticaje. Vjera se snaži samo onda kada se daje iz ljubavi.
  

S. B.