Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu – B (Mk 7, 1-8. 14-15. 21-23)

OČIŠĆENA NUTRINA BLISTA I NA VANJŠTINI!

U ove ljetne dane možemo susresti mnoge ljude, rekli bismo sve više i više, koji imaju zdravstvenih poteškoća radi toga što su alergični na mnoge čimbenike iz okolice koja nas okružuje. Ima i onih koji su alergični i na druge ljude, ali tu su neki drugi uzroci! Neki znanstvenici govore o tome kako je uzrok sve većoj osjetljivosti ljudi radi gubitka imuniteta koje organizam ne stječe i radi sve veće upotrebe sredstava za dezinfekciju kod pranja i čišćenja. U starini nije bilo takvih suvremenih sredstava pa je razumljivo striktno držanje odredbi o higijeni koje su štitile ljude od raznih epidemija. No, postoji i važnija higijena koja ne bi smjela biti zanemarena! O njoj progovara Isus u današnjem Evanđelju.

Zagađenost čovjekove cjelovite osobnosti, biti koja nas oblikuje kao ljude i kršćane, danas , kao i u Isusovo vrijeme iz nutrine proizlazi. To i nije samo u tome kako netko vrši zakon. Možda je današnje zagađenje još očitije u tome kako se sami zakoni donose! Mnogi zakoni ne pogoduju ekologiji duše. Donose ne radi dobra čovjeka, nego više radi toga da bi prekrili zagađenost i opravdali savjest. Takvu praksu prikrivanja uništavanja ljudskog okoliša i nije teško uočiti. I mnogi „zeleni“ dižu svoj glas. A što je s ljudima? Pod krinkom borbe za ljudska prava često biva do temelja srušeno ljudsko dostojanstvo. Ako je nešto zakonski dopušteno ne znači i da je moralno dobro! Žalosno je da se isti kriteriji ne primjenjuju jednako, kako na materijalna tako i na duhovna dobra.

Isus nas danas ozbiljno upozorava i poučava: nije važno slovo nego duh zakona. Barem oni koji Ga nastoje slijediti moraju prepoznati silinu Isusove slobode koja odbacuje svaki formalizam! Birati nam je svakodnevno: biti slobodan u Isusu Kristu ili samovoljnu sklonost zlim nagnućima pokriti nekim „legitimno donesenim“ društvenim zakonima. Što današnjem čovjeku govori Isusova riječ: „Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.“ Promjena srca nije u gušenju savjesti nego u slušanju što mi Bog govori i nastojanju živjeti po tome! Tu nema recepta jer istinsko obraćenje se događa ponaosob, specifično za svakog!

Mnogi se osjećaju vjernicima i to neprestano ističu, a žive neku svoju vjeru, po svojim moralnim normama. A da li se ikada pitamo je li moguć „moral bez Boga, kršćanstvo bez Krista, religioznost bez ljubavi?“ ( fra. Bonaventura Duda) Srž je vjere živjeti po Božju, a ne površno vršiti neke običaje. Na žalost, folklorna vjera sve više uzima maha. Očistimo nutrinu pa će i vanjština zasjati!