DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU - C Lk 12, 49-53

OGANJ I POPLAVA

 

Ne bismo očekivali od Krista Mironosca takve riječi! Ne mir nego – mač, kaže Isus u Matejevu evanđelju. U Luki piše: Ne mir nego – razdjeljenje! Očito, Isus i uz cijenu najvećih odjeljenja zahtijeva opredjeljenjeza Boga, za sebe. Ne, kršćanin se ne želi odijeliti ni od ko­ga, a najmanje od svojih najmilijih. No ako se ljudi ispriječe između njega i Boga, kada stvari poprime ovu krajnju napetost, kršćanin (i Crkva) znade što mu je birati. U srcučuva ljubav za sve, ali ne dopušta da mu itko ugasi ili utiša istinski plamen ljubavi prema Bogu. - Oganj i krst samo su slike. Zapravo, po grčkom - oganj i poplava (doslovce:uronjavanje). Neki tumači Pisma shvaćaju te riječi u dobru smislu. Krist je došao da zapali svijet novim plamenovima ljubavi i oduševljenja za Boga i Božju stvar. A pod „krstom“, vele, on misli na svoju žrtvenu smrt iz ljubavi ko­ja će mnogima donijeti oprost grijeha. Stoga gori od čežnje da se sve to što prije zbude. Po drugima, oganj i poplava pojavljuje se ovdje kao u tolikim starozavjetnim eshatološkim tekstovima kao znak suda Božjega. Bog je u Kristu Isusu snažno zahvatio u povijest. Kao u ognju treba da izgori svaki grijeh. Poplava treba da odnese svaku nečistoću. Zato da se rodi novi svijet, novi čovjek, novo čovječanstvo. Kroz oganj i vodu, kroz jedno veliko, otkupiteljsko trpljenje. - Svakako, ova stranica evanđelja spada u temelje kršćanskoga radikalizma. Isus ne poznaje „mile-lale“. On je zahtjevan Krist. „Nisam te od šale ljubio“, rekao je jednom svetoj Anđeli iz Foligna. Prikazao joj se sav okrvavljen. Što ćemo na to reći mi napola-kršćani? „Još se ni­ste do krvi oduprli grijehu“, piše današnja poslanica.

Bonaventura Duda