Datum objave: 18.09.2010
DA NAM LJUBAV NE ISPADNE ČUDNA ILI ČAK NAOPAKA
 
Da se to ne bi dogodilo potrebno je uvijek dati prednost Bogu, svemu na što nas Isus upućuje. Za vjernika nikad ne bi smjela vrijediti uzrečica: Bog je prvo sebi bradu stvorio. Tom se uzrečicom često izražava „mudrost“ da prvo moraš misliti na sebe. Istina, čovjek je sklon prvo misliti i brinuti se za sebe, ali je pitanje na koji će način najbolje sebi pomoći. Samo ljudskom logikom bez Isusove upute i pomoći ne će uspjeti. A Isus, kad govori o ljubavi, uvijek kao prvo pravilo naglašava potrebu da ljubimo Boga iznad svega, a onda bližnjega svoga kao samoga sebe (v. Mt 22,37). I kad govori o našoj međuljudskoj ljubavi nedvosmisleno nas upućuje da nikoga ne ljubimo više nego Njega. To valja pohraniti u sebe, dati da nas to pravilo nosi i u tome poučavati druge – osobito svoje najbliže.

Crkva tu potrebu nosi u sebi i po njoj se ravna. I kad naučava i kad moli. U današnjoj molitvi doziva nam u pamet da je Bog sav svoj zakon sveo na ljubav prema Njemu i bližnjemu. To ne znači da je Bog sebičan, nego da Bog zna, čemu i nas hoće poučiti, da bez Njega ne možemo ostvariti ništa. Tako nam i sam Isus govori (v. Iv 15,5). Ako čovjek misli prvo – možda i jedino - na sebe, onda se razvija trgovačka računica o kakvoj govori prorok Amos u prvom čitanju (Am 8,4-7). Međutim takvu računicu Bog ne prihvaća. Čak je i osuđuje. I svaki će je imalo pošten čovjek osuditi. To nije po Božjoj uputi – zapovijedi. Po ostvarenju takve računice ne postiže se vječni život. Budući da smo svi u opasnosti od toga, sva Crkva danas moli:
Bože, daj da vršimo tvoje zapovijedi
i postignemo vječni život. (Zborna molitva)
Po navedenoj trgovačkoj logici može se ostvariti neka dobit – 'bogatstvo'. Ali Isus nam u evanđelju govori s posebnim naglaskom o istinskom bogatstvu. Prepoznajemo ga u ostvarenju vječnog života. I Isus nas poziva da glede oba bogatstva budemo vjerni Njemu, njegovoj Crkvi i svojoj savjesti.

Možda nam nije lako razumjeti, ali prema Isusovim riječima između ta dva bogatstva postoji trajni sukob. Taj sukob nikako ne možemo pomiriti, osim da jedno podložimo drugome. Vjerujem da za jednoga vjernika nema sumnje što čemu mora biti podloženo. Inače naša ljubav može postati čudna - naopaka.