Datum objave: 31.08.2010

BOŽE, POGLEDAJ SVOJE SINOVE I KĆERI,
ALI DAJ DA I MI TEBE NE ZABORAVIMO

 

Crkva nas danas podsjeća na dvije najveće vrednote radi kojih se isplati sve ostalo staviti u drugi plan. Prva vrednota jest da smo POSINJENI od Boga, a druga, koja iz prve izlazi, da smo BAŠTINICI Božji.

U zemaljskoj stvarnosti te vrijednosti mi prilično razumijemo i vrjednujemo. Isto tako lakše osjetimo koliko je žalosna suprotna stvarnost: odreknuće i razbaštinjenost. Koliko smo porasli u vjeri, toliko ćemo više spoznati veličinu i vrijednost posinjenja i baštine koju nam Bog nudi, ali i strahotu odreknuća i razbaštinjenosti koju prečesto i olako sami ostvarujemo. Nažalost ugrožavanje nebeske, vječne baštine previše je prisutno. Kao vjernike to bi nas moralo više pogoditi, dati nam misliti i u nama nešto pokrenuti.

Prvo čitanje – Knjiga Mudrosti o tome govori: Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama; a što je na nebu, tko će istražiti? (Mudr 9,16),. Istinitost i tjeskobnost ovih riječi možemo prepoznati po (ne)zainteresiranosti ljudi - pa i mnogih vjernika - za Božje posinovljenje i vječnu baštinu koju nam Bog osigurava.

Kakva će stvarnost pratiti naše malene i mlade zasigurno roditeljima nije svejedno. Razumljivo. Tako niti duhovnoj majci – Crkvi, koja je rođene po tijelu nanovo rodila po sakramentu Krštenja iz vode i Duha Svetoga na novi, duhovni, vječni život, isto tako nije svejedno što će biti s Božjom posinovljenom djecom i njihovom vječnom baštinom. Tako i apostol Pavao u drugom čitanju moli za svoje dijete koje rodi u okovima. Kako bi nam svima to trebao biti poticaj da i mi molimo za naše nove naraštaje koji su rođeni i po tijelu ali i iz vode i Duha Svetoga, da rastu u sinovskoj odanosti i učvršćuju svoju vječnu baštinu. Ne dozvolimo da nam to postane svejedno, a još manje da odbacivanjem i napuštanjem te ponude i sami sebe razbaštinimo.

Isus pak nas uči kako je nebeska baština toliko vrijedna i presudna da se radi nje u drugi plan isplati staviti svaku zemaljsku potrebu. Kako izgleda izgradnja naše životne zgrade? Gradimo li i za vječnost?

Želja nam je da u ovoj, još jednoj školskoj godini u toj spoznaji rastu i roditelji, svi vjernici, osobito naši učenici.

Gospodine, nauči nas dane naše brojiti
da steknemo mudro srce. (Ps 90).