DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – C Lk9, 18-24

SPASENJE PO KRISTU – POMAZANIKU BOŽJEM!

Ono što nekome životno znači, često prebire u svojim mozganjima. Ako je to neki zemaljski prosperitet, mislimo o tome. Recimo, koliko puta u razmjeni misli o tome kako je netko, možemo čuti: Samo da je zdravlja! Zdravstveno je stanje zaista jedno od prioritetnih stvarnosti koje nas zaokupljaju. Ovozemaljski gledano, nema većeg dobra od toga. Najzadovoljniji smo ako nemamo potrebe, ili je toga što manje, koristiti sposobnosti liječnika i medicine. O trenutku kada će neminovno doći vrijeme selidbe iz ovozemaljske stvarnosti mnogi gotovo i ne razmišljaju ili si takvim mislima ne žele „pokvariti“ sadašnja zadovoljstva. Pa i očiti zadnji trenuci neminovnog kraja života mnogima prođu u samozavaravanju, a i u davanju lažne nade od onih koji ga vole i u tim presudnim trenucima okružuju. Neki kažu da je upravo to najveća prijevara: prešutjeti nekome istinu u zadnjim mu udisajima zemaljskog života! Mislimo da time štedimo nekoga od još jednog stresa i straha pred neminovnosti smrti!?
A onda nam se dogodi da upravo onaj, kojemu se nismo usudili reći da dolazi neminovni kraj, utjehom vjere i nade u Krista Gospodina, liječi nas „zdrave“ utjehom kakvoj se nismo nadali. To su oni koji su, nadahnuti Očevim Duhom, znali poput Petra pravi odgovor na Isusovo pitanje: Tko sam ja? Samo se oni, koji lutaju odgovorima kao i mnogi Isusovi suvremenici, ne mogu odreči svojih životnih planova. Života, osobnim nagnućima isplaniranoga. Prepoznati život po svojem kao nešto bezvrijednim i propalim projektom. Spas je na vrijeme sve to prepoznati nepopravljivim životnim promašajem i prionuti uz Onoga koji ima jedini riječi života vječnoga!
 

To je Krist – Pomazanik, koji nas poučava da je put životnog križa kojim on pobjeđuje zakon grijeha i smrti  i naš put u život! I ako ga slijedimo u trenucima poniženja i u slavi života biti ćemo s Njim! Jedini izvor koji nas pere od grijeha i nečistoće, izvor vode žive jest Krist Gospodin. „Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti“. (Dj, 4,12) Isplati li se onda bježati od Njega? Vječni neprolazni život zamijeniti za malo ovozemaljskog zadovoljstva?