Datum objave: 12.01.2013
KRŠTENJE GOSPODINOVO

JESMO LI ZAISTA KRŠTENI DUHOM SVETIM I OGNJEM?

 

Nismo li često znali čuti kako netko rezolutno znade reći: preko ovoga se ne može tek tako preći. To govori onaj koji, bilo subjektivnom ili možda čak i objektivnom prosudbom zaključuje da mu je netko uzurpirao njegovo dostojanstvo, mjesto u društvu ili mu uskratio neko njegovo pravo. Traži, ako baš i ništa drugo, a ono da mu se onaj koji je uzrok tom nezadovoljstvu, barem ispriča. Nekima ni to nije dovoljno te opet iznova zahtijevaju zadovoljenje pravde koja ponekad nikako ne uspijeva pokriti nanesenu nepravdu. I tako može ići u nedogled! Kršćani bi morali slijediti drugu logiku razmišljanja.

 

Događaj iz današnjeg Evanđelja zorno o tome govori. Ivan Krstitelj kao prorok to već unaprijed prepoznaje. Kao znak da dragi Bog prelazi preko ljudskih promašaja i uspostavlja neke nove odnose i među ljudima i čovjeka s Bogom, krsti u rijeci Jordanu. Bio je to u ono vrijeme uobičajeni znak kojim je krštenik javno pokazao da želi promjene u svom načinu života, jasno, na bolje. Ipak, Ivan taj znak i dublje doživljava. Ne samo kao želju za bolje, nego kao pripremu za ono bolje koje donosi onaj kome on nije dostojan odriješiti ni remenje na obući.  Taj koji Duhom Svetim i ognjem krsti jedini može izvršiti svu pravednost za kojom čovjek toliko čezne. Prelazi preko formalnosti tko bi koga trebao krstiti. Skida breme nepravdi s leđa svih ljudi, na svojim ih ramenima nosi da bi ispunio svu pravednost! On koji jedini to može! On je sam „milost Božja, spasiteljica svih ljudi“ kako prepoznaje sveti Pavao. On sam je izvor snage za naš pravedni i pobožni život. Izvor blažene nade da ćemo i mi prepoznati Očev glas koji i nama govori da smo i mi ljubljena Njegova djeca.

 

Oni koji su dolazili k Ivanu na rijeku Jordan pitali su ga što im je činiti. Svakoga je uputio kojim mu je putem ići. I nas upućuje: učiniti sve u stvaranju uvjeta da „milost Božja, spasiteljica svih ljudi i u nama izvrši svu pravednost. Jedan od uvjeta je i to da možemo preći preko svega za što mislimo da nam je učinjena nepravda. Jer, Isus nam je posvjedočio da u životu postoji i nešto iznad pravde, a to je ljubav. Za one koji su zaista kršteni Duhom Svetim i ognjem to bi trebala biti najnormalnija svakodnevna čežnja u kojoj može svoje mjesto naći i milina samog Oca. A to je temelj nade da će se i nad nama rastvoriti nebo!