Datum objave: 11.04.2015

VAZMENIM SLAVLJEM

BOG UŽIŽE VJERU SVOG SVETOG NARODA

 

Što sve užiže, umnožava našu vjeru? Ako radimo na tome da dublje shvatimo:

  • što je krst koji nas je oprao,
  • što je duh koji nas je nanovo rodio,
  • što je krv koja nas je otkupila. (To je  i Zborna molitva druge vazmene nedjelje).

Poznavanje ovih vrijednosti pomoći će nam da ne tražimo nikakvo rješenje u napuštanju zajednice, jer svako udaljavanje od zajednice redovito je najlošije rješenje.

Apostol Toma nam daje vrijedno svjedočanstvo da je napuštanje zajednice, pa čak i samo djelomična odsutnost - gubitak. On je bio odsutan samo za jedan susret s Isusom. Već na drugom susretu bio je prisutan, pa je Isus mogao dopuniti njegovu spoznaju i usavršiti ga u vjeri. A što je s onim Isusovim »učenicima« koji su odsutni i drugi i treći i ne znamo po koji puta? Neće li kod takvih nastati tako velika praznina da će im biti nemoguće povjerovati u potrebu promjene? Neće li se uspavati i savjest i duša? A kad se nešto ili netko uspava ne osjeća nikakve potrebe, nikakvu glad. Pogotovo ako ga onda na trenutak zadovolji neki nadomjestak.

Znamo također da vježba, odnosno stjecanje pozitivne navike počinje davno prije nego osoba dođe do svijesti i spoznaje da je to od velike važnosti i potrebe. Jedan   misionar koji je četrdesetak godina proveo u Kini, u svojim sjećanjima na djetinjstvo piše otprilike ovako: Nikad se u našoj obitelji nije postavljalo pitanje, moramo li na sv. Misu. Polazak nedjeljom na sv. Misu doživljavali smo jednostavno kao jednu od redovitih potreba. Jednako kao što smo razumjeli potrebu sjesti za stol i jesti. I kao što nismo nikad postavljali pitanje: moramo li jesti, tako nam nikad nije dolazilo na um pitanje: moramo li ići na sv. Misu.

Kao braća i prijatelji, poradimo na tome da svaki od naših ukućana, svaki od naših prijatelja koristi tu veliku Božju ponudu koja nam se daje za ostvarenje naših potreba za opstanak. Neka nam  ne bude svejedno hoće li naši bližnji, naši znanci,  naši prijatelji... biti nahranjeni ili će gladovati i stradati od duhovne neishranjenosti.

I ne daj, Isuse, da neizmjerna vrijednost Presvete Krvi Tvoje bude za me izgubljena, nego mi udijeli milost svoju i ...