Datum objave: 17.04.2015

SUSRET S USKRSLIM HRANI NAŠU VJERU

         U susretu koji nam današnje evanđelje iznosi, Isus poziva svoje da ga dotaknu, da što više iskustveno, osjetno upoznaju da je On živ. Među ljudima imamo iskustvo da je kod susreta s uglednijom osobom potrebna veća razdaljina. A dodirnuti nekoga obično se ne dozvoljava. Možda zato da se za «nedodirljive» ne bi otkrilo da su i oni obični ljudi, da su u svojoj ljudskosti ranjivi, da nisu savršeni. Je li opasno spoznati ljudsku ograničenost, slabosti, ljudske rane? Isus je htio biti jedan od nas, biti čovjek, ranjiv. Sada pokazuje da su ljudske rane, zadobivene u vršenju volje Očeve, na proslavu. One postaju kao najsigurniji dokaz stvarnog uskrsnuća.

         Toma Kempenac je upoznao nešto drugačiji put prema savršenstvu. Taj put mnogi vrednuju i nastoje ga ostvariti, pa smatramo da ima veliku vrijednost. On u svojoj knjižici "Nasljeduj Krista" kaže da se čovjek od susreta s ljudima vraća uvijek manji. Krije se tu sugestija da se što manje družimo s ljudima. To nam na neki način izgleda suprotno Isusovom pozivu. Mi vjerujemo da je moguće ostvarivati susrete na način da nam u njima vjera uvijek poraste.

         Ivan jako naglašava da se njihovo svjedočanstvo bazira na onome što su vidjeli i čuli. Isus naziva blaženima one koji ne vide a vjeruju. Najsigurnije uvjerenje doživi se na vidljivom primjeru. Znači li to da bi se Isus i danas trebao pokazati sa svojim ranama? Koliko bi to pridonijelo porastu vjere u svijetu, i da li bi to uistinu bilo potrebno? Ne bi li bilo dovoljno da na temelju našeg svjedočanstva netko nešto sazna o našoj vjeri u Njega? Ne samo svjedočanstva riječima, jer - oni ne mogu povjerovati ako nisu vidjeli. A što im mi imamo pokazati?

         Isus u susretu s učenicima uzima hranu. I to je jedan od znakova da je živ. Čovjekov apetit za hranu pravi je pokazatelj njegova zdravlja. Kakva je naša vjera, koliko smo zdravi pokazuje se po našem odnosu prema duhovnoj hrani, po našoj težnji prema euharistiji i prema ostalim sakramentima. Crkva nas uči da euharistija treba biti središte i vrhunac cjelokupnog kršćanskog života. I to je jedan od najkonkretnijih čina po kojem tvoj bližnji može vidjeti koliko je naša vjera živa i zdrava. Nezainteresiranost za duhovne potrebe, manjak apetita za duhovnom hranom, nezdravi odnos prema euharistiji veliki je pokazatelj da je nečija vjera jako bolesna, ako već nije i mrtva.