Datum objave: 13.11.2010

ZNAMO DA JE KRIST KRALJ SVEGA SVIJETA,

MOLIMO GA DA NAS OSLOBODI IZ ROPSTVA ZLA

 

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?', stavlja pred nas pitanje apostol Pavao (Rim 8,35). Ako gledamo otvoreno i istinito složit ćemo se s Pavlom da nema te sile kojoj bi to moglo uspjeti. Dakako uz pretpostavku da se Kristova ljubav nastanila u nama i da smo na nju odgovorili, tj. da je ona i u nama zapalila ljubav. Budući da Kristova ljubav nikad ne dolazi u pitanje, znači da dalje sve uglavnom ovisi o našoj ljubavi. Ako smo se u tome našli manjkavi, Crkva nas danas opet poziva, potiče i hrabri da se u toj presudnoj vrijednosti obnovimo.

Kao što su izraelska plemena mogla kralju Davidu reći: „Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa“, i mi možemo doći pred Isusa s istim riječima predanja i staviti se pod njegovo vodstvo. On je uzeo naše tijelo da nama bude u svemu jednak – osim u grijehu, a onda smo i mi prihvatili njegovu ponudu: „Uzmite i jedite… uzmite i pijte… Tko jede tijelo Sina čovječjega ostaje u meni i ja u njemu“ (Iv 6,56). Tako doista imamo neupitan temelj reći: Mi smo Krist – Krist to smo mi. Nemamo nikakvog razloga da to ne bude tako, da nas bilo što rastavi o Njega, da se dademo pod bilo čije vodstvo. Ipak, postoji i ta druga mogućnost i mnogi je nažalost koriste. Ali taj izbor ovisi jedino o nama, nešto tako nemojmo si dopustiti.

Razumljivo da tome puno pridonosi svaki poticaj izvana, podrška koju čovjek ima od okoline. Neka to ponajprije bude upozorenje nama da nas nikakav negativni poticaj ne odvuče, a onda neka nas to učini budnima i postojanima da mi svima oko sebe budemo pozitivni poticaj i potpora. Tu se radi, doduše, o slobodi – slobodni smo izabrati što nas je volja, ali se još više radi o ispravnom, dobrom izboru. Neka nam sloboda ne bude zamka. Pa izaberimo danas ispravno, dobro, život. Izaberimo i opet Krista za Kralja. On uistinu jest Kralj svega svijeta, Kralj svemira, svega stvorenoga, ali hoće li biti i moj Kralj – pitanje je moga izbora.

Sada ga upoznajemo kao Kralja na križu, u situaciji kad mu se mnogi i rugaju. Upoznajemo ga i u današnjem društvu koje ga najviše jednostavno ignorira, omalovažava, vadi ga iz svojih korijena, ne smatra ga uopće osobom kojoj bi  trebalo dati pr(a)vo mjesto u našem životu i našem društvu ako želimo dobro sebi i svojima. Ali znamo da upravo o tom izboru sada ovisi hoćemo li se onda u vječnosti, kad se On pokaže u svoj svojoj slavi, prepoznati i biti prihvaćeni kao njegovi. To je način kako već sada osiguravamo dioništvo u baštini svetih u svjetlosti za svu vječnost - što je naša potreba ispred i iznad svega.