Datum objave: 22.11.2014

KRISTU KRALJU JE VAŽNO
DA NJEGOVI IMAJU ŠTO IM JE POTREBNO

Današnje evanđelje okreće naglavačke poimanje kralja i kraljevanja kakvoga ljudi nose u sebi. Razumljivo, jer mi u svojim mislima nosimo sliku zemaljskoga kralja kojemu svi moraju služiti, kojemu sve mora biti, a za siromašne, gladne… rijetko ili nikako ne misli. Evanđelje govori o nebeskom Kralju koji svim svojim sljedbenicima na prvo mjesto stavlja brigu za osnovne životne potrebe gladnih, žednih, bolesnih, beskućnika, lišenih slobode… Ima li „humanijeg“ kraljevstva?
Zabrinjava nas što je čovjek upućivan da odbaci kralja koji je obilježen sebičnošću i samodostatnošću. Obično čovjek tu ne staje, nego, povezujući s time, redovito odbacuje i svaku vrstu vodstva. A onda, kao onaj kome ne treba ničije vodstvo jer je sam sebi dostatan, sebe stavlja na mjesto onoga „kralja“ kojega je odbacio. Tako sada on sam postaje taj kome sve mora biti što mu se prohtije a za drugoga gubi svaki osjećaj.  Zar danas ne prevladava takvo iskustvo u društvu koje sve više prerasta u anarhiju, a pod maskom demokracije. Tako vidimo da današnji čovjek jako revnuje i agitira za svoja prava, ako treba za to će koristiti i nasilje, ali osjećaj za svoje obveze prema drugima, prema zajednici, pa i prema najpotrebnijima, u toj borbi gotovo i ne spominje. Onaj tko je na vlasti često bude nečijom lukavošću naveden da i zakone uskladi tome u prilog, kako bi mogao računati na podršku takvih i na njihove glasove kod sljedećih izbora. Tako se onda i služenje – na koje nas poziva naš Kralj – često izrodi u podilaženje. Razumljivo je da to nije na izgradnju. Štoviše, redovito izraste u rušilačku pojavu.
Evanđelje govori da s takvim raspoloženjem, s takvim usmjerenjem ne možemo pripadati njegovu Kraljevstvu. Tako samo možemo škoditi izgradnji njegova Kraljevstva ovdje na zemlji, a sebe već sada isključujemo iz toga Kraljevstva kad se ono bude ostvarilo u potpunosti u vječnosti – za svu vječnost. Neka nam ne bude svejedno glede tog pitanja. Spoznajmo kako već sada imamo mogućnost činiti ono što nas usmjeruje Kristu Kralju zdesna kad se On pojavi u slavi. Radi se o vječnosti – ili o vječnoj muci ili o vječnom životu.