NEDJELJA KRŠTENJA GOSPODINOVA - A (Mt 3, 13-17)
U našim liturgijskim slavljima često se susrećemo s blagoslovljenom vodom. Na samom ulazu u crkvu pravimo znak križa blagoslovljenom vodom. Prigodom različitih blagoslova svećenik nas škropi blagoslovljenom vodom. Za blagdan Bogojavljenja, koji slavimo neposredno pred blagdan Isusova krštenja, u našim crkvama blagoslivljamo vodu. Sve takove prigode mogu nam pomoći da više uđemo u tajnu, misterij, otajstvo našega krštenja. Pretpostavlja se također da svaki kršćanski dom, uz ostala vjerska obilježja na vidljivom mjestu, ima i blagoslovljenu vodu.
Isus je posve prihvatio znakove našeg zemaljskog putovanja. Nije to bilo samo prividno nego stvarno. Ne razumijemo kako je on kao Bog htio, i kako je mogao trpjeti, ali je to trpljenje prošao u stvarnosti. Uzeo je naše tijelo i time ušao u svu čovjekovu ograničenost. Njegov ulazak u vodu Jordana predstavlja još jednu gestu ulaženja u naš hod na zemlji. Taj hod Isus ostvaruje od svoga rođenja pa do kraja svog zemaljskog putovanja - do smrti na križu. Za svoje umiranje rekao je: KAKVIM MI SE KRSTOM KRSTITI! Ali, kao što je sav Isusov život prošao u znaku i sili Duha, tako je i uskrsnuo snagom Duha. Stoga se spomenimo da i svi naši sakramenti također moraju biti ostvareni u istoj sili Duha - ako želimo da budu djelotvorni.
Udijelio nam Gospodin tu potrebnu snagu Duha baš za ovo vrijeme i za ove prilike. Neka i ovo KRŠTENJE kroz koje prolazi naš narod bude ostvareno uspješno. Kao što je On potpuno ušao u našu stvarnost, tako želi i nas potpuno uvesti u svoju stvarnost. Vjerujemo da je konačni ishod te stvarnosti neizmjerno dobro za koje vrijedi platiti visoku cijenu.