Datum objave: 23.12.2010

 

DA I NAŠE OBITELJI
I SVAKA ZAJEDNICA
BUDU SVETE
Svi mi imamo svoje korijene u obitelji. Današnja čitanja pozivaju nas na slavlje Svete Obitelji koju bismo trebali uzeti kao model za izgradnju naše obitelji – i biološke ali i duhovne, to jest vjerske zajednice. Evanđelje nam skreće pozornost na Josipovu spremnost da žrtvuje svoje vlastite želje i komotnost iz ljubavi prema novorođenom djetetu. Marija također dobrovoljno prihvaća Božju volju i za svoj život. Bitne potrebe za dobro obitelji.
Druga dva čitanja također opisuju idealnu obitelj. Sirah daje smjernice kako bi sinovi i kćeri trebali ostvarivati odnos prema roditeljima, poglavito prema onima u odmakloj dobi. O tome govori i četvrta Božja zapovijed, koja je upućena ne toliko djeci koliko odraslima. U pismu Kološanima Pavao kao da nam više govori kako ćemo se odnositi jedni prema drugima kao članovi šire obitelji – naše vjerske zajednice, a ne kao principe koje bismo trebali primijeniti samo na odnose u obitelji.
Poruka koja prožima ova čitanja jest poziv da posvetimo više pozornosti potrebama drugih nego našim osobnim željama. Ako stavimo naš život u službu drugih, više ćemo izgrađivati obitelj kakvu Bog želi – zajedništvo u našim obiteljima, u našoj župi, u Crkvi, u našem društvu, a po tome onda i u cijelom svijetu. To je idealan plan. Možda će mnogi reći da je to neostvarivo i da se oko toga ne isplati niti truditi. Spoznajemo ipak da nas Bog ne poziva na ništa manje, nego upravo na ostvarenje toga ideala. Koliko ga više ostvarimo toliko bolje za sve.