NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA – C Iv 20, 1-9

UZVJEROVATI I RADOVATI SE STVARNOSTI USKRSNUĆA
 

Ponekad nam se može činiti kako radimo nešto što nema smisla. Napose se to može odnositi na iznošenje osobnih uvjerenja ili spoznaja do kojih smo došli. Jednostavno drugi mogu imati drukčija stajališta i ne žele ih mijenjati ma koliko uvjerljivih pokazatelja govorilo u prilog onoga što im iznosimo. Možda i prepoznaju istinitu stvarnost, ali ako njezino prihvaćanje iziskuje prevelik preobražaj u načinu njihova život, jednostavno od toga okrenu glavu kao da i ne postoji. Jedna od takovih činjenica jest i vjera u uskrsnuće. I svetom Pavlu su se Atenjani narugali kad im je o uskrsnuću počeo govoriti. „Još ćemo te o tome slušati!“ (Dj 17, 32)

Vjera koju su nam predali apostoli, pa i o uskrsnuću, često je bila narušena svojevoljnim tumačenjima bilo nekih zajednica, bilo pojedinaca. A stvarnost  činjenice života i smrti, goni nas misliti o tome. Barem u trenucima kada se nađemo pred nečijim praznim grobom kod ispraćaja onih koji odlaze iz ovozemaljskog života prije nas. U ovom razmišljanju ne želimo tumačiti tuđu činjenicu vjere ili nevjere. Blagopokojni kardinal Franjo Kuharić je znao često reći: „To je tajna između dragoga Boga i pojedinca.“ Mi koji vjerujemo  u „ uskrsnuće tijela i život vječni“, svojim promišljanjem o događajima koje nam na dan Uskrsa opisuje sveti Ivan, nastojimo tu vjeru i učvrstiti.
Činjenica Isusovog praznog groba može biti pokazatelj da je ustao od mrtvih, ali i na razne druge činjenice. Ipak, spoznaja o Isusovom uskrsnuću polako raste u srcima njegovih prijatelja. Marija Magdalena jednostavno apostolima iznosi razočaravajuću činjenicu da Isusova tijela u grobu više nema! Petar i Ivan hrle to provjeriti. Kao priprosti ljudi nisu znali da Isus , prema „Pismima“ treba ustati od mrtvih. Znati i nije nužno povezano sa vjerovati! Toma je od apostola saznao da je Isus živ, ali nije vjerovao. Za vjeru i povjerenje važno je  poznavanje i bliskost. Biti blizu Isusu, koliko toliko ga poznavati, otvara nam vrata vjere. Biti otvoren Bogu za dar vjere kad-tad će uroditi plodom. Ivan, koji je bio blizak Isusu prvi je to iskusio kod praznog groba. Petar malo kasnije, kao i ostali apostoli koji su slušajući Petra i Ivana napokon doživjeli istinski susret s Uskrslim. I Pavao, kao nedonošče, iako daleko od Isusove stvarnosti ali otvoren istini Božjoj i sam susreće Uskrslog Isusa i svjedoči za njega životom. Ni mi vjerojatno još nismo upoznali Pisma o cjelokupnoj Božjoj zbilji, ali povjerovati i radovati se uskrsnuću zacijelo možemo!