Datum objave: 22.02.2014
BUDITE SAVRŠENI!
Zborna molitva u Euharistiji na neki način uvodi u bit trenutnog okupljanja zajednice vjernih oko Isusa. Današnja ovako želi pokrenuti naše srce i duh: „Svemogući Bože, daj da budno osluškujemo poticaje tvoga Duha: da ti čujemo glas te ga riječju i životom slijedimo.“  Kako i na koji način uopće Božji glas slušamo, ili ne slušamo,o tome ovisi i da li ga onda i slijedimo!
Istinski slijediti poticaje Božjeg Duha imalo bi posljedice da nam ništa od Božjih darova neće promaknuti ili pokraj nas proći, a da u nama ne ostavi neki trag. Božji darovi i imaju svrhu oblikovanja naše ljudske stvarnosti kako bismo postali Kristovi, a onda i zajedno s Njime Božji – kako čujemo od učitelja naroda svetog Pavla u drugom svetom čitanju. To i jest, ili bi barem trebala biti težnja naše vjere. I sve dok u tom nastojanju ustrajemo, znak je da nije iz našeg života nestala nada koja nas na tu ustrajnost potiče!
U vrtlogu životne sebičnosti svih naraštaja sve do danas, sebičnosti koja na prvo mjesto života postavlja svoje osobne, ponajprije ovozemaljske interese, uvijek je bilo i onih koji su, nadahnuti Bogom, nazirali kako jedino ljubav može iz korijena mijenjati čovjekov život. Ne samoljublje nego ljubav usmjerena prema drugome, ljubav koja i nas same koji smo ishodište oplemenjuje. Izvor i vrhunac tog priopćenja ljubavi je sam Otac nebeski u Sinu kojeg nam je darovao! Ta Ljubav potpuno razara i uništava bilo kakovu osvetu u čovjekovom srcu. Osvetu koja često mnogostruko nadmašuje učinjenu nepravdu. Pa i sama pravednost, radi ljudske ograničene spoznaje koja ne može do u tančine odvagnuti što pravednost traži, postaje suvišna ako nas ljubav pokreče! I „vaga pravednosti“ nosi breme mnoštva nepravdi, dok ljubav daje kudikamo više nego to sama pravednost zahtijeva.
Lanac sebičnosti i nepravde može prekinuti samo Božja Ljubav, Isus Krist. I nas u današnjem Evanđelju poziva da mu se pridružimo u takovoj stvarnosti ljubavi koja nije pristrana nego svakoga uzdiže u ozračje savršenosti Oca. Možda nam se nešto takvo čini nemogućim zbog procjene osobnih mogućnosti? No, to nas ne bi smjelo pokolebati. Sam je Gospodin rekao: „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. (Iv 15, 5) Ali s Njim?!