Datum objave: 04.04.2014

„LAZARE, IZLAZI“

Ovih smo korizmenih nedjelja mogli vidjeti kako evanđelje govori zapravo o nama, i što je još važnije: govori nama. Nas đavao napastuje, nas Isus želi upoznati sa svojom slavom i uvesti nas u nju, mi smo žedni poput Samarijanke na zdencu, mi smo slijepi kojima Isus želi otvoriti oči. Danas se mi možemo staviti na mjesto Lazara koji je bolestan, umire, sahranjen u grob i na kraju ga Isus uskrsava.
Isus prima poruku od Lazarovih sestara: „Gospodine, onaj koga ljubiš, bolestan je“. Bolest je uvijek udaljavanje od života, od zajednice, od radosti. Možemo reći i obratno: udaljavanje od Života, od zajednice, od prave radosti jest bolest. Lazara ta bolest odvodi sve do potpune odvojenosti s onu stranu grobnog kamena. Prepoznajemo li u našem udaljavanju uistinu pogibeljnu bolest?
Isus nam daje znati da ta bolest nije nasmrt, sve dok se računa na Isusa i dok se Njega poziva i upoznaje sa svom stvarnošću. Vidimo li potrebu naše zajednice radi koje bismo se trebali obratiti Isusu za pomoć? Gospodine, onaj koga ljubiš, za koga si išao na križ, bolestan je. Povlači se u svoj svijet, u svoje kutove, teško se kreće naprijed, slabo čuje, kao da nije u mogućnosti ni usta otvarati…
Pred takvim grobom, pred takvom situacijom Isus plače. Ipak ne odustaje, nego poziva da se odvali kamen s vrata groba.
Ali pred onima koji bi to trebali učiniti vlada strah da je za mnoge stvari već prekasno. Možda se ne prepoznaje koji je to kamen na smetnju kojega bi trebalo maknuti. Možda izgleda da je za to već prekasno i da je bolje ne dirati jer bi moglo zaudarati ako se sva ta stvarnost otvori…
Unatoč svemu, morali bismo postupiti kako nam Isus govori. Ako želimo vidjeti slavu Božju, ako želimo vidjeti pobjedu Života nad smrću, ako želimo da sve to uistinu ne bude na smrt. Potrebno je čuti Isusa kad kaže: Odvalite kamen!, a još više kada kaže: „Lazare, iziđi“.
Ako je Isus pokazao toliko ljubavi, normalno će biti da i mi pokažemo pažnju i ljubav prema njemu i njegovoj riječi, jer se doista radi o našim potrebama, o našem dobru.