Datum objave: 12.04.2014

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE

Izvještaj o Muci Gospodinovoj čujemo dva puta na godinu. Budući da ga slušamo kroz više godina, može nam se dogoditi da za vrijeme bogoslužja na Cvjetnicu jednostavno nekuda „odlutamo“, da nas misli odnesu nekud na drugu stranu, ili možda iz tog razloga da čak i ne dođemo na bogoslužje. Možda će netko reći da već zna što se dogodilo i zna kako će sve završiti. Zato bi bilo potrebno ovaj događaj ponovno oživjeti u sebi i za sebe. Druga dva čitanja toga dana mogu nam pri tome pomoći.
Današnji odlomak Izaije proroka upoznaje nas s odanim vjernikom koji se, kao i Isus, susreće s velikim protivljenjem kada riječ Božju nastoji donijeti svojoj vlastitoj zajednici. Davno prije Isusa pa sve do danas ljudi su trpjeli i umirali radi vjernosti i odanosti Bogu. Vjernici su uvijek svoje živote bili spremni dati kao mučenici, što u doslovnom smislu riječi znači da su bili „svjedoci“, da su svjedočili koliko im vrijedi vjera. A glavno protivljenje događalo se najčešće radi prilagođene „vjere“ i vjerske prakse koja nije imala ništa zajedničkoga s Isusovim evanđeljem. Prepoznajemo li i danas u tome glavnu poteškoću?a
U drugom čitanju čitamo jedan stari hvalospjev koji znakovito odražava Isusovo djelo spasenja za nas. Razapinjanje je vrhunac procesa kojim se Isus potpuno daje, a koje davanje započinje rođenjem i nastavlja se kroz cijeli njegov život. Njegova voljnost da umre za nas ima korijen u njegovoj voljnosti da postane jedan od nas za naše spasenje, a s time je bitno povezana njegova spremnost da sebe oplijeni, da se ne drži kao plijena svoje jednakosti s Bogom. I mi bismo se morali „oplijeniti“ – osloboditi se svega što nam je ušlo u „vjersku“ praksu, a ne odiše sadržajem kojega donosi Gospodin.
Svaki bi se od nas doista trebao potruditi da upozna kako se to istinski prihvaća Isusa i koje je pravo značenje njegove riječi kad nas poziva da svaki dan trebamo uzeti svoj križ na ramena i slijediti Njega. Učinimo to u ovim danima Velikog tjedna, kako bismo mogli to ostvarivati i u našoj životnoj svakodnevici – na putu prema uskrsnuću.