Datum objave: 16.05.2014

Sveto Evanđelje današnje liturgije najvećim dijelom sadrži Isusov oproštajni govor sa Posljednje večere. Prigodom opraštanja sa svojim najdražima mnogi žele u srca voljenih ucijepiti ono što vjeruju da je važno za njihov daljnji život! Oplemeniti njihove osjećaje i misli vrijednostima koje će ih jačati i voditi, i dalje im  nadahnjivati prave spoznaje nastavka životnog hoda. Do sada je Isus bio sigurna nada  njihova života. Tako bi trebalo biti i onda kada više ne bude vidljivo s njima! Znao je Gospodin kako će njegova vidljiva odsutnost donositi u njihova srca strah i nemir, nespokojstvo koje i mi danas doživljavamo u trenucima otuđenosti i odijeljenosti od dragoga Boga. Isus nam zato nanovo ponavlja: „Neka se ne uznemiruje srce vaše!“ (Iv 14, 1) A što to neprestano i u ovo naše suvremeno vrijeme uznemiruje i u tjeskobu ovija naša srca i duše? Ako samo malo,  u smirenosti duše, utonemo u vlastitu stvarnost života koji nas okružuje, naići ćemo na mnogo toga što nas čini nespokojnima! Životne promašene odluke i djela koja više ne možemo popraviti. Nespokojstvo sadašnjosti i strah od budućnosti. Razdijeljenost srca između želja i razumnog prosuđivanja. A u takovom životnom ozračju lako je krenuti za „sigurnošću“ koju nam netko nuđa. Samo kako izabrati ono pravo u mnoštvu svih tih ponuda? Istinskim Isusovim učenicima ne bi smjelo biti teško odabrati, prvotno radi snage nadahnuća Božjeg Duha! Lijepo je tim Duhom nadahnut rekao sveti Klement papa: „Puno ima stranputica, a samo je jedan Put!“
Taj pravi Put nas vodi Istini života! Tim nas putem, hodeći ispred nas, vodi sam Život! Tijekom cjelokupne ljudske povijesti nije ga mijenjao niti će ga mijenjati  „ dok se sve ne zbude“. (usp. Mt 5, 18; 24, 34) Ma koliko netko priželjkivao pragmatično prilagođavanje životnih nazora, Istina ne griješi, ona je jedna jedincata! A naša jedina prava životna odluka može biti, iz vjere u Oca i u Onoga koga nam je poslao i koji je jedno s Ocem, uputiti se pouzdano u sigurnu vječnost koju nam je trasirao sam Gospodin. Da smo izabrali uistinu najbolji dio svjedočit će naša djela.  Ali, nemojmo si umisliti da su to naši osobni plodovi, dostignuća našeg mara. Sve se to događa samo ako ostajemo Isusove loze, napajane njegovim životnim sokovima! Zato te, Isuse, ponizno molimo: obdari sve nas i naša srca milosnim mirom, mirom koji možemo zadobiti samo u Tebi!