Datum objave: 28.06.2014

„Ova su dvojica krvlju zasadila Crkvu: ispili su čašu Gospodnju i postadoše prijatelji Božji.“ (Ulazna pjesma današnje liturgije.) U vrijeme kad mnogi uzimaju pravo prosuđivati o ljudskim „vertikalama“ drugih po osobnim kriterijima, kršćanima je ipak jedino mjerilo koliko smo ili nismo prijatelji Božji. Jedini je on taj koji proniče srca i bubrege svakoga od nas i po čijim milosnim darovima tek možemo postati neke vertikale!
Današnjom se svetkovinom spominjemo dvojice apostola za koje vjernici znaju da su vertikale, a kojima bi mnogi „veliki dušobrižnici“ zasigurno pronašli štošta čime bi tu dvojicu prvaka apostolskih uvaljali u blato! Dakako, bitni cilj i nisu oni nego Crkva čiji su oni prvaci! Svakako bi bilo vrijedno i pošteno ponajprije razlučiti da nije jednako biti vertikala po ljudsku ili po Božju. Biti samo na ljudskoj razini ili ljubav prema Bogu i čovjeku izjednačiti, nije isto. A na to nas Gospodin poziva! I to su, iako sasvim različitih vrlina, snagom Božje milosti Petar i Pavao postigli! Koji slušaju Hrvatski Katolički Radio vjerojatno su čuli da se sveci ne rađaju nego se svecem postaje! Važno je to razumjeti, ali i spoznati da se to događa samo onima koji prvotno računaju na Gospodina i njegovu milosnu potporu! 
Petar:  neuk, priprost, plašljiv. Kad ga Krist zove da pođe za njim, prepoznavši vlastitu stvarnost kaže: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ (Lk 5, 4) Isusovim hrabrenjem „Ne boj se!“  (Lk 5, 10) ostavlja svu svoju prošlost i polazi za njim! Nije odmah postao vertikala koja i danas svijetli mnogima na putu spasenja. Tek snagom odozgo, Duhom Svetim postaje prijatelj Božji!
Pavao: učen, hrabar i beskompromisan u Božjoj službi - sam je u to bio uvjeren, pa i kad je kršćane progonio,  „velik“ dok ga Isus nije spustio na pravu ljudsku dimenziju tresnuvši ga s konja na zemlju! Povjerenjem u Isusov poziv, kako sam navodi kasnije u prvoj poslanici Korinćanima: „Milošću Božjom jesam što jesam,“ (1 Kor 15, 10) postaje također prijatelj Božji!
Nisu samo vertikale oni kojima ne bismo mogli naći nikakve životne  mrlje! Kad bi tako bilo ni Gospodin onda ne bi trebao doći da nas otkupi i spasi. A došao je radi nas  i našega spasenja jer: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“(Iv 8,8) Poniznim prepoznavanjem poput Petra i Pavla, da samo s Gospodinom, koji jedini ima „riječi života vječnoga“ (Iv 6, 68) možemo postići veličinu koju nam je dobri Bog namijenio, ponizno prihvaćajući dar milosne Ljubavi, oproštenje i izlječenje životnih rana koje smo si grijesima nanijeli. Milosrđe Božje nije nestalo za one koji ga ne odbijaju! Obradovani tom spoznajom, pođimo s Isusom kojim god putem nas vodio! Ta, to je put Života!