Datum objave: 05.07.2014

BLAGOSLIVLJAT ĆU IME TVOJE DOVIJEKA,
BOŽE, KRALJU MOJ

Današnja Zborna molitva želi nam posvijestiti stvarnost da je Bog onaj tko čini ono što nam je od istinske temeljne potrebe za sada a još više za vječnost: SPASENJE, PODIZANJE. I Bog to čini ne gledajući koliko to njega košta: Ako treba podići palo, ne štedi u poniženju niti svoga Sina. U tome je i Isus, Sin Božji, također apsolutno jedno s Ocem.

Bože, ti si poniženjem svoga Sina podigao pali svijet.
Udijeli svome narodu svetu radost.
Oslobodio si ga ropstva grijeha:
privedi ga uživanju vječnog veselja. (Zborna molitva)

Doista, Bog vidi i rješava naše istinske potrebe. Poteškoća, i to velika, nastaje kad ispunjenje naših potreba ovisi o našem htjenju, o našem vjerovanju u prave vrijednosti i našem prihvaćanju Božje ponude.
Mi smo se na Krštenju, a i više puta poslije osobno odrekli grijeha. Ali se po našem ponašanju ne dobiva baš dojam da smo istinski povjerovali koliko je grijeh za nas pogibeljan, koliko je grijeh ropstvo koje nas zatire više nego možemo i vidjeti. Ako pak nismo dovoljno povjerovali u strahotu grijeha, onda nam niti oslobađanje od tog ropstva ne izgleda neka potreba, vrijednost koju nam jedino Bog može ostvariti – sami to ne možemo. A kad je riječ o radosti, zbilja su rijetki – ako ih se uopće može i zapaziti – koji su zainteresirani za „svetu radost“, kojima bi jedino takva radost bila prava radost. Redovitije se tu događa prijevara pa se pod pojmom radosti  prodaje i kupuje zabava.
Istinski molimo za dar spoznaje – za sebe i za svoje - da poniženje i razapinjanje na križ Isus nije prihvatio radi naše zabave, nego doista za istinske potrebe našeg vječnog života i prave radosti.

ZAHVALJUJEMO TI I SLAVIMO TE, BOŽE,
TI SI PODIGAO PALI SVIJET I OSLOBODIO GA ROPSTVA GRIJEHA.
Zato ću blagoslivljati ime tvoje dovijeka,
Bože, kralju moj (Ps).