Datum objave: 11.07.2014

U današnje doba imamo nezamislivo velik broj razumnih, a još i više nerazumnih opravdanja raznih krivih životnih odluka. Ako nas i trezveno promišljanje stjera u prostor iz kojega ne možemo umaći, ostaje nam ono zadnje opravdanje: Pa danas je sve drukčije nego prije. To opravdanje životnih popustljivosti i promašaja čuti je i od nas za koje bi mnogi rekli da odišu kršćanskim duhom. Kad bi bilo tako da u nama prebiva uistinu pravi kršćanski Duh, Očev i Sinov, nepromjenjivo vječan, takvo nam što ne bi palo ni na pamet! Ta, Božja Duhom natopljena Riječ, vjekovima djelotvorna, čini ono što hoće i ne vraća se bez ploda onome iz čijih je usta izašla! (Usp. prvo današnje čitanje.) Konačni plod te Božje Riječi sveti Pavao prepoznaje u budućoj slavi koja se ima očitovati u nama ljudima!  I ne samo u nama nego i u svim Božjim stvorenjima! Za to je vrijedno pregrmjeti, prepoznaje sveti Pavao, a i nama bi to bilo blagotvorno, sve patnje koje su neusporedive naspram vječne buduće nam osigurane slave! Zato poduzmimo sve u srcima osigurati plodno tlo koje će prihvatiti i kakav takav rod donijeti na Božje posijano sjeme!
Da ne bismo opet pronašli razlog krivnje u dragom Bogu, promotrimo što nam to Gospodin danas želi posijati u naša srca. Tko je krivac ako rod podbaci ili ga uopće ni nema? Krivac za neuspjeh nikako ne bi mogao biti onaj koji sije dobro sjeme! Za mnoge neuspjehe često bivaju krivi oni koji u svom maru samo dobro čine! Roditelji, učitelji, vjerovjesnici! Postoje ljudski faktori u tom sijanju dobra pa sjeme padne i na neplodne dijelove tla. Nebeski sijač nas uči upornosti. Njegovo nastojanje ipak  rodi mnogostrukim urodom. A ljudska logika u teškoćama staje i umjesto ustrajnosti traži opravdanje neuspjeha! I u Isusovo vrijeme ima objektivnih okolnosti koje sprečavaju urod. On ih ne skriva nego bjelodano iznosi. U konačnici vidimo da se trud ipak isplati! Usprkos što su  od četiri zrna tri izgubljena, urod ipak mnogostruko nadmašuje gubitke. Dobro sjeme kad tad donosi rod!
Promotrimo pak naše tlo, domaće. Osobno i ono oko nas. I stjenovito je, bez vlage ljubavi, trnovito u sebičnosti, plitko u umišljenoj veličini. U ograničenosti naše ljudskosti razumljivo. Nažalost, današnjica u kojoj živimo može uprijeti prst u nešto još pogubnije! „Moderno sjeme i tlo“, neodgovorno tretirano otrovima koji će „svojim djelovanjem osigurati siguran i obilat rod svakome“, ne samo što uništavaju dobro sjeme, nego i rađaju otrovnim rodom. Rodom koji ne ugrožava samo svekoliki čovjekov  životni prostor nego i samog čovjeka. Sve ono najbolje što nosi kao Božji dar u sebi ! Ni sebični i neodgovorni sijač nije izuzet! Zato s pravom možemo ustvrditi kako su Isusove riječi na kraju današnjeg evanđelja, za današnji ljudski rod još presudnije nego u ono vrijeme? Ponovimo ih: „Tko ima uši, neka čuje!“ (Mt  13, 9) A imamo li uši koje ne samo slušaju nego i Istinu čuju?