Datum objave: 01.08.2014

Često možemo čuti kako je svaki pojedinac dužan već od trenutka svoga rođenja! To se ponajprije odnosi na materijalni dug posuđen od drugoga, pa makar i sam nije dao potpis na ikakvu mjenicu! Kršćanin, koji nije to samo po imenu, dakako je svjestan da sve što jest i što posjeduje duguje dobrom i darežljivom Bogu punom nezamislive ljubavi prema nama! To je dug koji se samo darom sebe Bogu vraća!
Materijalni dug najčešće proizlazi iz ljudske nezajažljivosti. Trošimo više nego posjedujemo, rastrošni smo i u stvarima koje nas nikada ne mogu nasititi ili od čega se nikakvom dobru ne možemo nadati. A na ono što daje jedinu pravu sigurnost u našem životu lako zaboravljamo! Nema veće sigurnosti u ovozemaljskom i vječnom životu nego je savezništvo s Bogom. Ako ga sami ne razvrgnemo svojom nevjerom, traje vječno! I time bismo se uistinu morali ponositi kako molimo u zbornoj molitvi današnje liturgije.
Nevjeru našu nastojimo opravdati raznoraznim opravdanjima. Tražimo isprike gdje ih ne možemo naći! A to su trenuci kada uza sve trošenje ostajemo gladni i nikad ne vidimo da bi ostalo barem malo suviška i za nekog drugog! Što je najgore, to je znak i često opravdanje za našu odijeljenost od dobrog Boga. Nemam vremena jer moram i nedjeljom...
Promotrimo malo što o tome govori Sveti Pavao!? Ne samo da ne nalazi, nego je siguran da nema ničega pod kapom nebeskom što bi moglo biti razlogom da se odalečimo ili da nas rastavi od Božje  ljubavi! Ljubavi koja je s Božje strane zapečaćena u Kristu Isusu njegovim djelom našeg preobraženja. Preobraženja koje je vidljivo samo ako ide slijedom kojim nas vodi Gospodin. Eto, ove nas nedjelje napose potiče na dobra djela. „Dajte im vi jesti.“ (Mt 14, 16 ) I za ono malo što imamo, a računamo da nije dovoljno, Isus traži da mu donesemo.  Pobijedimo li svoju komociju i sebičnost, nikakve ljudske spoznaje nemoći, napose ako računamo na Isusa, neće biti prepreka učiniti što Gospodin od nas traži! Vrijedno je i u najmanjem bratu Isusa prepoznati, staviti pred njega i iskusiti hoće li biti dostatno ili ne!?
Mnoga nagomilana bogatstva neminovno završavaju u prahu i pepelu zbog straha pojedinaca da će im nešto uzmanjkati. Kad bi svi velikodušno dijelili jedni s drugima, Isusovim blagoslovom uvijek bi preostalo suviška. Ili nam njegov blagoslov nije potreban? Ako nije, ni nama samima nikada neće biti dovoljno, a kamo li da bar od suviška možemo drugima pomoći.
„Gospodine, vođo i stvoritelju naš, daj da se tobom ponosimo“ jer vjerujemo da i po nama činiš veličanstvena djela. To neka je znak da se nismo odijelili od tebe.