Datum objave: 24.10.2014

Svaki kršćanin koji je istinski  ljubitelj Istine, nastoji koliko toliko upoznati sadržaje radosne vijesti koju nam je navijestio sam Gospodin, a čiji navještaj traje i trajat će do svršetka svijeta. Jedan od tih vrijednosti koje bismo kao vjernici trebali živjeti su i kreposti. Temelji pravilnog suodnosa prema dragom Bogu i prema drugima. Isus ih je u današnjem evanđelju sažeo u dvije zapovjedi: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu!
Zborna molitva, koja nas uvodi u pravi duh današnjeg međusobnog okupljanja oko Krista Gospodina, poziva na molitvu Ocu za dar rasta u „vjeri, nadi i ljubavi“ kao istinskom temelju koji nas oblikuje za htjeti i postići što nam dragi Bog zapovijeda i obećava!
Da bismo postigli što Bog obećava nije dovoljno   samo znati! To je znao i zakonoznanac koji je tražio razjašnjenje od Isusa! Ponajprije je neophodno, u dobrodušnosti prema Bogu, htjeti u svoj život utkati ono što „Bog zapovijeda!“ To su temelji na kojima počiva istinsko obraćenje! Biti otvoren Božjem Duhu čini nas sposobnima prepoznavati što je pravo, a što krivo. Duh rasvjetljuje pameti srca i duše da ne otvrdnemo za potrebe drugih, ( usp. Izl 22, 20-26) da  budemo sposobni razlikovati idole od pravog jedinog i istinskog Boga te tako osposobljeni možemo sve to ujediniti u svom životu!
Ako se to  počne događati u nama, istinska naša radost neće dopustiti sebi samom i svom htijenju to pripisati. Naš mar je samo temelj Božjem daru koji daje rast! Bogoslovne kreposti ( vjera, ufanje i ljubav)  kojima nas dariva Bog kako bi nas osposobio za što bolji odnos s njim te ćudoredne kreposti ( razboritost, pravednost, umjerenost i jakost) koje bi trebale biti plod našeg mara ali i opet Božjeg dara, dvije su rijeke koje se stapaju u veliku rijeku ljubavi! Ima li i mog udjela u tome?