Datum objave: 31.10.2014

Ima li još koji slobodni dan u godini, a da ga nisu zauzele ili međunarodna zajednica ili koja lokalna zajednica? Tu su i neke interesne zajednice koje također proglašavanjem pojedinih dana u godini nastoje skrenuti pozornost na svoje poteškoće, probleme ili interese!
Samovoljnim preimenovanjem naziva pojedinih takvih obilježja, neki bi htjeli prvotni smisao takovih dana promijeniti. Pozornost ljudima preusmjeriti  možda na sasvim drugi smisao obilježavanja ili slavlja toga dana! Jedan od takovih slučajeva je i spomen Dušnog dana koji često biva nazivan „Dan mrtvih.“ Tako se smisao slavlja toga dana uporno  želi vratiti u starogrčka i starorimska vremena kada je taj dan uistinu bio namijenjen posebnom spomenu mrtvih! Božji narod, Crkva, spomen na pokojne slavi kao Dušni dan već od jedanaestog stoljeća. To je slavlje iskaz vjere u vazmeni značaj Kristova uskrsnuća, njegove pobjede nad smrću te izvor nade u vječni život. Oni koji vjeruju da čovjek nije samo tijelo nego i da posjeduje besmrtnu dušu, slavi ne dan mrtvih nego živih!
Predslovlja u misama za pokojne nastoje što obuhvatnije naglasiti vjeru u kojoj bi trebali kao Isusovi sljedbenici u muci i uskrsnuću živjeti.  Vjeru u kojoj bismo trebali biti ustrajni u življenju i u smrti. U prvome je predslovlju prioritetno naglašen život: „Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima!“ Drugo nam predslovlje osvjetljava Kristovo djelo spasenja po smrti i uskrsnuću,  život nanovo rođenih iz vode i Duha Svetoga:  „On jedini smrt prihvati da nas zakona smrti oslobodi; jedini je htio umrijeti da mi zauvijek tebi živimo.“ I ostala predslovlja Dušnog dana govore o vjeri i nadi u Život! Život koji su ponajprije posvjedočili anđeli Isusovim prijateljima nakon njegove smrti: „Što tražite Živoga među mrtvima?“ (Lk 24, 5) Život koji je započeo i neće imati kraj! Probudimo se konačno za vječni život, a ne za sramotu!( usp. Dan 12, 1-3)