Datum objave: 07.11.2014

Lateranska bazilika, posvećena Presvetom Otkupitelju, jedna je od najstarijih crkava u Rimu. Na njezinom pročelju stoji natpis: „Majka i glava svih crkava u gradu Rimu i na čitavoj kugli zemaljskoj.“ Blagdan posvete ove bazilike koja je ujedno i stolna crkva rimskog biskupa, pape, rijetko biva nedjeljom pa o tome i ne razmišljamo često. Ne posvješćujemo si kakovo bi to značenje trebalo biti za cijelu Crkvu!
Jeruzalemski Hram, Dom Gospodnji, za pobožne Židove bio je središte življenja! Nekako tako bi i Lateranska bazilika trebala biti mjesto koje sve nas podsjeća da kršćani, ma gdje god bili, čine jednu živu Crkvu kojoj je  glava Isus, utjelovljena Božja Riječ, Presveti naš Otkupitelj u kojem jedino možemo pronalaziti živi izvor nade u vječni život.
Današnje nam evanđelje donosi opis događaja u Jeruzalemskom Hramu kada je Isus pročistio nebesko od svjetovnog! Svjedoci smo kako u mnogim našim svetištima caruju trgovina, profit, zarada. U svemu tome lako se izgube i najpobožnije duše! Svojim dolaskom među nas ljude Isus nastoji pročistiti pljevu, bezvrijedne ovozemaljske naše težnje, a umnožiti nebeske vrijednosti ugrađene u čovjeka, živi Božji hram. Kao i onda, tako i danas mnogi postavljaju pitanje: „Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?“ ( Iv 2, 18)
Ako kršćanski dišemo, životna nam čežnja i stremljenja moraju uvijek biti usmjerena upravo tome kako otvoriti hram svoje duše Isusu pa da ga on očisti, izbaci iz njega sve što nas priječi na putu dragom Bogu te nas posveti za zajednicu svetih u vječnosti. Ono što nam on svakodnevno govori, ako slušamo, pomaže nam veseliti mu se. Neće biti takovih pitanja nego samo radost što nam daje sigurnost da će i naš hram biti nanovo uzdignut do punine života.