Datum objave: 27.12.2014

BITI NAM JE U ONOME ŠTO JE OCA NAŠEGA

Zašto ste me tražili? Zar niste znali da moram biti u onome što je Oca mojega?" (Lk 2,49).

Oni ne razumješe riječi koje im reče (2,50).

Ove dvije riječi današnjeg evanđelja kao da su – odnosno trebale bi biti ključne za naše obitelji i za svakog člana:

1.     Kako bi dragocjeno bilo da svaki sin, svaka kćer, svako dijete, a onda i svaka majka i otac u obitelji prvo sebi a onda i drugima – uključujući i (naj)starije članove obitelji – kaže: Moram biti u onome što je Oca mojega.

2.     Josip i Marija nisu razumjeli riječi koju im Isus reče. Božji putovi su tajna. Zato, ako roditelj ne razumije putove kojima Bog želi voditi njihovo dijete, neka se ne čude. Ne moraju oni sve kontrolirati. Ali bit će dragocjeno ako uspiju uputiti mladog člana svoje obitelji da bude uvijek na Božjem putu, da bude uvijek u onome što je Oca njegova i našega. Uzo to, jedni i drugi neka računaju na istinu: Otac ili majka ne moraju i ne mogu uvijek biti uz svoju djecu i paziti ih da ne stradaju, ali Bog može i hoće. Stoga je od velike vrijednosti iskreno ga moliti da svoj mladeži bude sigurna zaštita od svega zla, osobito od Zloga.

Ako ovo ne izgleda privlačno i prihvatljivo, bit će dobro da se spomenemo Isusove prispodobe o onom mladiću koji uzima što pripada njemu, prkosno ostavlja roditeljsku kuću, svoju obitelj  i odlazi u „svijet slobode“ (Lk 15,11-32). Srećom, taj događaj završava sretno, jer izgubljeni sin na vrijeme dolazi k sebi i vraća se da ponovno bude u onome što je oca njegova.

Na današnji dan Svete Obitelji pokrenimo u našim obiteljima molitvu za odlutale sinove i kćeri da i njihov put završi na isti način. Zborna nas molitva današnje Euharistije lijepo uvodi u tu nasušnu potrebu obiteljskog života: „Bože, ti nam u svetoj Obitelji daješ divan uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi. Daj da je nasljedujemo te postignemo vječnu radost u tvome domu.“ Tako neka bude! Amen.