Datum objave: 06.03.2015

KAO ISUS, I MI MISLIMO NA HRAM SVOGA TIJELA

Hram je za svaku vjeru svetinja. Za Židove je postojao jedini Hram u Jeruzalemu koji im je bio središte i vjerske i nacionalne pripadnosti. Stoga su oni uvijek stavljali Jeruzalem – od kojega Hram nikada nisu odvajali - „vrh svake radosti svoje“.

Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! (Ps 137).

Hram u Jeruzalemu imao je Svetinju nad svetinjom. Taj je prostor bio odvojen zavjesom, i u njega je ulazio samo Veliki svećenik i to samo jednom na godinu.

Današnje evanđelje govori kako su Židovi s vremenom veliki dio hrama, osobito predvorje, sasvim profanizirali. To je imalo smisla gledajući trgovački, gospodarski, ali ne i vjerski.

Ovu stvarnost s Hramom Isus koristi kako bi naše misli usmjerio na božansko razmišljanje. Bog ne stanuje u rukotvorinama (usp Dj 7,48). On se želi nastaniti u nama. Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. (1 Kor 13,16). Tako i Isus, dok čisti Hram u Jeruzalemu, ljudima pokušava nešto važno reći o hramu svoga tijela. Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići (Iv 2,19). Ali oni toga nisu razumjeli. Nisu mogli  ući u to što im želi reći. I dalje misle, govore i postupaju po svome.

Kako to danas izgleda u našem poimanju? Koliko su nam naša sveta mjesta, crkve pomoć da uzdignemo srce i dušu k Bogu? Koliko nas pobuđuju na svetost? Pomažu li nam da se uključujemo u Božje planove, ili te hramove koristimo za naše želje i prohtjeve? Što bi Isus htio i što bismo mi tu trebali pročistiti?

Mi želimo i trebamo misliti kako nas Isus navodi da mislimo - o hramu svoga tijela. Potrebno je doista čistiti i izgrađivati hram Božji – svoje tijelo, svoju osobu. Ne dopustiti da ga bilo tko razara, da ga bilo što onečišćuje. Jer „Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.“ (1 Kor 3,17). To ćemo uspjeti samo s Isusom. On uspješno drži Hram Oca svoga u redu i gradi ga iznova u koliko se dogodi da ga nešto ugrozi ili razori. Svako milosno, napose milosno vrijeme korizme nas nanovo potiče na čišćenje sebe , hrama, na obraćenje!

Isuse, mi smo, naše obitelji, naša zajednica sve manje prepoznatljivi kao svetište gdje ti prebivaš. Stavi na svoje mjesto što treba staviti, izgradi i učvrsti što je porušeno. Rekao si da prebivaš u iskrenu i čestitu srcu. Preobrazi nas svojom milošću da se ugodno u nama nastaniš.