Datum objave: 05.06.2015

Griješim li i ja grijehom neoprostivim?

Mnogi, pa i oni najdobrodušniji, stvarnost drugoga često važu i prosuđuju iz osobne stvarnosti i shvaćanja. Blago rečeno, barem ponekad nam se dogodi da se ne možemo uživiti u svekolike okolnosti koje su utjecale ili utječu na odluke i život drugoga te sve procjenjujemo iz vlastitog kuta gledanja. Najčešće je to vidljivo u neposrednim raspravama i izmjenama mišljenja. Ni ne slušamo argumente drugoga jer, dok drugi govori,  mozgamo kako što jačim adutima nadglasati onoga s kim raspravljamo. Nije nam strano ni upadanje drugome u pola izrečene misli. Najtvrdokorniji ostaju kod svojih stajališta i kasnije,  kad bi u osami vlastitih razmišljanja mogli u miru doći do istinitih spoznaja.

Nije to izum samo današnjeg vremena. I u Isusovo je vrijeme bilo, kako smo mogli čuti u današnjem svetom Evanđelju, isto takvih pojava. Doživljavao je on to ne samo od svojih protivnika, nego čak i od onih, recimo „najbližih.“

Ni očitosti znamenja koje je činio, ni Isusova vještina upotrebe argumenata i to iz repertoara samih pismoznanaca, ništa ne mijenja. Kao u ono vrijeme, tako i danas, sve-pismo-znanci, u pomanjkanju argumenata lako se laćaju diskreditiranju vjerodostojnosti osobe lijepljenjem odbojnih etiketa. A zašto to tako?

Možda odgovor na ovo pitanje i nije teško naći? Ako ja jedini imam pravu istinu, onda drugome, koliko god izgledali ispravni argumenti koje ima, ne mogu dati za pravo jer to onda mijenja bit mog osobnog života. Moram se mijenjati, biti drukčiji, a to i ne želim jer je ovako po mom ukusu.  Ako pismoznanci naučavaju Božju riječ, a Isus naučava drukčije, onda tu netko čini krivo! A taj sigurno nisam ja nego onaj drugi!? Riješena stvar!

Ipak, veoma bi bilo vrijedno kad bismo si iskreno odgovorili kakva stajališta ja zastupam. Božja, po Isusu utkana u ljudsku svijest i povijest, ili su mi temelji na čisto ljudskom umovanju. Ne griješim li i ja protiv Duha Svetoga – nema se Bog što miješati u moj život, a još manje mi je potreban njegov oprost, ta ja posjedujem pravu istinu – i tako ne samo da sam ne želim ući u Život, nego obmanama i drugima priječim, koji bi možda i htjeli ali, zavedeni ne ulaze. Kako je lijepo sve-pismo-znancima Isus rekao:  "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli."(Mt 23, 13-14)

Promislimo dobro, ne odnosi li se to možda i na nas same? Još imamo vremena promijeniti tabor – obratiti se!