Datum objave: 12.06.2015

I VJERA RASTE – ILI JENJAVA

Koja je to snaga u slaboj, savitljivoj travki da probija i asfalt? Ta stvarnost može nas podsjetiti na istinu da: „Ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.“ (1 Kor 1,25). Računajmo s tom istinom.

Danas u evanđelju čujemo, kad govori o Kraljevstvu Božjem, Isus ga uspoređuje sa zrnom gorušice koje je „manje od svega sjemena na zemlji“ (Mk 4,31). Zašto Isus stavlja u naše razmišljanje sitno zrno gorušice a ne snagu moći? A znamo koliki bi se oduševili za Njega i Njegovu ponudu kad bi pokazao svoju svemogućnost, pogotovo kad bi pokazao svoju moć nad moćnicima. Ali to bi bila sila izvana koja se više očituje u rušenju i mrvljenju. U ovim prispodobama Isus govori da Kraljevstvo nebesko ima moć iznutra koja se očituje u rastu, snagu života koja svladava sve smetnje.

Vidimo dakle da se Bog stavlja na stranu malenoga, malenosti. Pazimo da i nas ne bi više oduševljavala drugačija, suprotna rješenja, jer Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost (Jak 4,6). On Silne baca s prijestolja, a uzvisuje neznatne (Lk 1,52). Božji postupci nama uvijek ostaju tajna, ali mi ih vrednujemo i prihvaćamo kao nama nedokučive u veličini Božje mudrosti.

Moć o kojoj Isus govori krije se u rastu i sazrijevanju. I mi želimo rasti u vjeri. Ovih smo dana slavili Euharistiju kao hranu kojom su naši maleni počeli krijepiti svoju vjeru da raste. Slavili smo i snagu Duha po kojemu naša mladež želi rasti u onome što je vrijedno i veliko u Božjim očima. Spomenimo se često tih dragocjenosti koje sada dalje trebamo njegovati da rastu i izrastu u željene plodove.

Isto smo tako svjedoci da ovih dana ima i onih koji „slave“ svoje stupnjeve sazrijevanja, ali kod toga se ne pokazuje da nešto raste, da se nešto izgrađuje nego da se razara, uništava.

Potrudimo se, jedni drugima pomognimo i jedni za druge molimo da zrno naše vjere i sakramenata kojima smo obogaćeni raste, nikako da jenjava. Naravno, i preko ljeta.