Datum objave: 28.08.2015

SILNI BOŽE, ŠTO GOD JE DOBRO OD TEBE JE

 

U nastojanju da živimo vjeru, i nama se može dogoditi da prakticiramo vanjštinu vjere. To je nekako lakše jer to i po ljudskim mjerilima možemo vidjeti, mjeriti, možemo kontrolirati. Kod toga se isto tako lako dogodi da svoj formalizam nastojimo pred sobom i pred drugima opravdati, dok kod drugoga to redovitije iznosimo kao nešto neprihvatljivo. U svakom slučaju znamo da formalizam, samo vanjština koja se hoće pokazati, nikoga ne oduševljava. Bilo bi na veliko dobro kad bi se takva praksa liječila tako da se vanjska forma ispunja sadržajem koji joj daje smisao. Nažalost, sve se više pokazuje da mnogi «vjernici» to pitanje rješavaju tako da napuštaju i vanjsku formu, ili pak da ta vanjska forma sama za sebe postaje i konačni cilj.

U susretu s farizejima Isus nas od takve prakse želi povesti da ispitamo našu vjeru u najskrovitijim dubinama našeg srca. Tu, u srcu se događa – ili ne događa naš susret s Bogom, susret povjerenja i predanja, ili pak nepovjerenja i rezerviranosti.

Ne bi bilo na mjestu ako bismo vanjske vjerske aktivnosti radi bilo kojeg razloga isključivali. One mogu biti i redovito jesu od pomoći za ostvarenje onog sržnog u vjeri. Po njima ulazimo u ono bitno, temeljno. Valja nam paziti da nam vanjština ne iscrpljuje energiju, da nam ne otklanja pozornost od onog bitnog tko mi jesmo i tko smo pozvani biti. A bitno u vjeri se sastoji u svjedočenju da što god je dobro od Boga dolazi (Zborna molitva). Isus nas želi uvesti u srce onoga što znači biti kršćanin: zauzimati se za pravdu i mir, stati uz potlačenoga, nahraniti gladnoga, odjenuti gologa; zalagati se i živjeti moralne vrednote: odbacivati zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljub, lakomstva, prijevare, razuzdanost, psovka, uznositost, bezumlje – kako to Isus nabraja u evanđelju.

Za okrenuti se tim središnjim, temeljnim, pravim vrednotama vjere potrebna nam je hrabrost i u tom izboru potrebno je slijediti glas savjesti. I takav izbor, tu odluku, taj odlučan korak potrebno je učiniti svaki dan. I moramo razumjeti i računati na to da to nije lako. I nemojmo niti očekivati da bi to trebalo biti lako.

 

Gospodine, odgoji u nama što je dobro, i budnim okom čuvaj što si odgojio.