Datum objave: 26.09.2015

"JAO ČOVJEKU PO KOM DOLAZI SABLAZAN!"

 

        Toliko smo zapali u grijeh, toliko nam je grijeh postao nešto sasvim domaće da uopće ne primjećujemo kako nas je skoro potpuno okružio. Kao da od nagomilanog grijeha drugo ništa niti ne vidimo. Kao da sve više gubimo iz vida stvarnost milosti i mogućnost da Božja riječ i Božja milost uopće nađu mjesta u tom našem svijetu. Neki govore kako ih ništa više ne može sablazniti, iznenaditi, jer čuli su toliko toga lošega o ljudima. Svijet je pun kontradikcija. Kako se znamo zgroziti kada čujemo i vidimo da neki ljudi jedno govore, drugo čine a treće misle! Mnogo toga, što se očito vidi da je zlo, danas se prikazuje i veliča kao najveće dobro. Dobro je krasti ako te nitko ne uhvati. Dobro je prevariti nekoga ako uspijevaš postići nešto za sebe. Dobro je izmisliti neku laž da pokriješ svoje vlastite pogreške. Bolje je ubiti nerođeno dijete nego podnijeti "sramotu" trudnoće. Bolje je šutjeti nego nekoga upozoriti da je pošao krivim putem.

        Nedosljednost, ili možda točnije rečeno neuspjeh nekog od pripadnika vjerske zajednice, neki znaju koristiti za opravdanje svoje „dosljednosti“ na životnom putu bez vjere. „Kad vidim kakvi sve ljudi dolaze u crkvu, ja više ne dolazim“, znaju neki reći. Svakom je jasno da takva reakcija i takav zaključak ne vodi nikakvom duhovnom dobru. To je jednostavno jeftino traženje nekog opravdanja za vlastitu nedosljednost u kršćanskom životu, a koja dalje samo donosi štetu.

        Nije glavna poteškoća u tome što ljudi griješe. Čovjek se zabuni. Netko ga prevari krivom ponudom ili se sam prevari prihvativši krivu ponudu pa pogriješi. Problem je u tome što ljudi ne uzimaju grijeh kao grijeh, kao zlo koje nas najviše ugrožava i upropaštava, nego sve više prihvaćaju ovo MASKIRANO ZLO kao neko dobro, te još i druge uče da tako postupaju.

Koliko je to pogibeljno vidimo prema tome kako Isus u današnjem evanđelju radikalno iznosi svoj stav protiv grijeha. "...ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Ako te oko sablažnjava iskopaj ga..." Nema kompromisa. Nema pokrivanja zla. Nema pristajanja niti opravdavanja grijeha. Što god te odvodi od Boga, odstranjuj iz svoje prakse. Jao onima koji bi druge vjernike učili griješiti, pomagali im u udaljavanju od Boga!

        Je li možda tvoj život pun ovakvih kontradikcija? Na dobro je i za tebe i za druge oko tebe ako se osobno pitaš: Dogodi li se da i ja druge sablažnjavam, mojim primjerom druge više potičem na štetu nego na dobro? Ako nisam uspio u dobru, ako sam pogriješio, imam li raspoloženje to mijenjati ili sam skloniji to opravdavati i tako zauzimati stav podržavanja i uvođenja u praksu nečega što je drugačije od Božje riječi kojoj nas uči Crkva?

        Pogledaj, Gospodine, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim (Ps 139)