Datum objave: 24.10.2015

GDJE POTRAŽITI POMOĆ?

         Prema današnjem evanđelju, zajednica mora biti mjesto gdje se otvaraju oči za spoznaju samoga sebe, za prihvaćanje Krista i Božjeg plana s čovjekom, za nevolje bližnjega i za djelotvornu pomoć.

         Slijepi prosjak Bartimej bio je uistinu svjestan svoje stvarnosti. Spoznao je svoj nezavidni položaj. On iz te svoje bespomoćnosti uistinu ne vidi nikakvog izlaza. Narod oko njega nije imao vremena za njega, zapravo nije se mogao niti snaći što bi poduzeo kao pomoć. Takvi ljudi nastavljaju svojim putem, idu za svojim planom i nikako nisu u stanju, a izgleda da nisu niti voljni ući u stvarnu problematiku.

         U tu stvarnost ulazi Isus. Čuo je Bartimej već za tog neobičnog čovjeka. U njemu je već postojala vjera da bi taj Isus iz Nazareta njemu mogao pomoći. Zato svu svoju mogućnost upotrebljava da ostvari susret s njime.

         Narod s takvim pristupom ne može spoznati pravo stanje nemoćnika, a niti Božji plan s tim čovjekom i njegovom bijedom. Tako se narod pokazuje kao smetnja čovjeku u potrebi na putu do Boga, do Spasitelja. Viku i zapomaganje slijepog Bartimeja ljudi ušutkavaju.

         Prva Isusova intervencija mijenja postupak ljudi, zajednice. Isus prvo njima otvara oči da slijepog bespomoćnika gledaju drugačije. Na Isusovu riječ ljudi pozivaju nemoćnika, sokole ga i pomažu mu doći do Isusa.

         Vjera u Isusa, koja je već prije rođena u osobi bespomoćnog prosjaka, osposobila ga je da može Isusu uputiti jednostavnu molbu u tom neposrednom susretu. Puno pouzdanje u Sina Božjega otvara mu oči i donosi mu potpuno spasenje. To je takva vjera i toliko pouzdanje da se drugačiji ishod nije mogao niti očekivati nego izbavljenje.

         Možemo li se i mi prepoznati u ovom prosjaku? Ne slažemo li se svi da iz naše stvarnosti najčešće niti ne tražimo izlaza? Niti drugi uspiju ući u našu, a niti mi u njihovu stvarnost. I onda kad se radi o međuljudskim ali i međunarodnim odnosima. Ljudi su samo ljudi. Čovjek mora biti potaknut od Božje strane da usmjeri svoj pogled na drugoga u potrebi i da nešto učini za njega.

         Dopustimo neka  nas današnje evanđelje pouči.  Da Isus i nama otvori oči.